Iako danas manje poznato, ime Tihomira R. Đorđevića može samo služiti na ponos našim humanističkim naukama. Kao proučavalac narodne prošlosti i običaja, otisnuo se mnogo dalje od pukog otkrivanja i beleženja.On im pristupa pitajući se o ljudskoj suštini, svrsi postojanja, suštini organizacije društva u cilju egzistencijalnog opstanka i poboljšanja kvaliteta života. Bavi se, dakle, najvažnijim pitanjima koja su i danas u središti interesovanja savremenih mislilaca. Pa i ne samo to.
OBIČAJ – ŠTA JE TO ZAPRAVO
Ostojić nam daje najpotpunije definicije pojmova i fenomena iz oblasti etnologije pa i sociologije i filozofije. Evo kako na početku knjige Naš narodni život, izabrani članci objašnjava šta je običaj:
„Običaji su iskustvom i navikom stvorene odredbe, koje, kao kakvi zakoni, iako nigde nisu napisane, upravljaju celokupnim životom i radom izvesnoga društva.
O postanku običaja vrlo je teško reći što pozitivno, isto onako kao što je teško reći i o postanku narodnih pesama, pripovedaka, igara i drugih opštih tvorevina i tekovina jedne primitivne društvene zajednice. Izgleda da su prvobitno mnogi običaji, možda i najveći njihov broj, bili iskustvom stečene navike, koje su najbolje odgovarale, ili bar po izgledu najbolje odgovarale, opštim potrebama jedne društvene zajednice.”
Čini se da niko i nije dao preciznije objašnjenje. Ono je istovremeno i polazište od koga kreću pojedinačne analize različitih običaja – svedočanstava istorije ljudskog roda.Tako da je i sama knjiga Naš narodni život, izabrani članci Tihomira R. Đorđevića mnogo više od prikaza narodnog života.
USLOVI ŽIVOTA – VAŽAN FAKTOR
On nadalje objašnjava i kako uslovi života diktiraju koji će se običaji i gde razviti , a posebno se bavi fenomenom čvrstog čuvanja običaja i kada postanu nesvrsishodni.Iako u svom nizu knjiga Naš narodni život on zapravo određuje temu kojom se bavi i pre svega o njoj piše, u ovom izboru: Naš narodni život izabrani članci, iznosi svoja teorijska načela. Konkretno, pravi podelu običaja na socijalne, ekonomske, religiozne, pravne…
Zanimljivo je i da Tihomir R. Đorđevića analizira istorijski razvoj i sudbinu običaja kod nas:
„Naša stara plemenska organizacija morala je biti oštećena državnim uređenjem. Odredba 69 člana Dušanova zakonika da se sebri (slobodni državljani) ne smeju skupljati u zborove značila je zabranu plemenskih i brastveničkih skupština, koje su do državne organizacije bile narodni socijalni običaji.
PRAVDA, KOLEKTIVNA I INDIVIDUALNA ODGOVORNOST
Naše države srednjega veka uzele su na sebe i vrlo mnogo stvari iz pravnih običaja, te su i oni bili oštećeni. Namesto božjega suda (mazije), suda dobrih ljudi, vražde (mirenja krvi), zavedeni su sudovi i na njih prenesena suđenja. Nekadašnja kolektivna odgovornost reducirana je na odgovornost kuće ili pojedinih pravih krivaca. I tako dalje.”
I zbog ovoga je delo Naš narodni život, izabrani članci jedno od onih koje našu nauku povezuje sa svetom. To je knjiga koja nam na jednostavan način objašnjava ono što je deo naše kulture, što nam je poznato od detinjstva ali nismo nikako sebi mogli da objasnimo odakle to dolazi, zašto je baš takvo, kako se menjalo.
JASNO PRIPOVEDANJE
Posebna prednost pisanja Tihomira R. Đorđevića je u njegovoj jasnosti. Podjednako ga mogu čitati kolege profesionalci i obični pojedinci zainteresovani za naše pretke i njihov život.
Kako je hrišćanstvo povezano sa velikim segmentom naše kulture, Ostojić rasvetljuje kontekst razvoja i promene u običajima sa dolaskom hrišćanstva, dajući nam odgovor na pitanje zašto čak i današnji praznici, pravila života i ponašanja na određene datume i u određenim delovima godine sadrže crkvene, ali i neke starije tradicionalne elemente:
„Naporedo sa prelaskom iz plemenskog u državni život javlja se u našem narodu i hrišćanska religija, sasvim drugojača od dotadašnje, običajima čuvane, narodne religije. Borba između hrišćanske i narodne religije i između novih hrišćanskih i starih paganskih običaja u našem narodu vodila se dugo i različito kod različitih pitanja.”
KADA SE ŠTA DESILO U NAŠOJ KULTURI
Specifična vrednost dela Naš narodni život, izabrani članci je i u Ostojićevom poznavanju hronologije razvoja kulture u širem smislu. Te nakon analize uticaja hrišćanstva on se bavi narednom velikom promenom u životu naših predaka – dolaskom Turaka, te kaže:
„Padom naših zemalja pod tursku vlast nestalo je u njima i zakona po kojima se dotle živelo. Namesto njih ponova oživljuju stari narodni pravni običaji.”
Možda se u tom vidu regresije i krije neka vrsta snažnog kontinuiteta i veze sa dalekim precima, koja istovremeno našem narodu uvek, u svakakvim teškim vremenima garantuje zajedništvo, povezivanje radi opstanka, možda zato što ti običaji, motivi, mitovi u svakom pojedincu bude nešto što je deo kolektivnog nesvesnog, o kome je Jung govorio. U tom smislu Naš narodni život, izabrani članci je i delo o našem mentalitetu i njegovom razvoju, o kolektivnoj psihologiji.
TEORIJSKI ZAKLJUČCI – SUVO ZLATO
I dok uživamo čitajući zapažanja Tihomira R. Đorđevića o pojedinačnim obredima i običajima, ovi teorijski delovi njegovog opusa predstavljaju najvažniji izvor znanja o našem identitetu i kulturi, te treba da predstavljaju polazište za svakog savremenog proučavaoca.
Naš narodni život, izabrani članci Tihomira R. Đorđevića uz dela Luke Grđića Bjelokosića, Sime Trojanovića i Milana Jovanović Batuta predstavljaju neprocenljiva dela naše etnologije i istorije privatnog života naših predaka, te su benefit kakav nemaju baš sve nacije, i stoga važan deo Portalibrisove edicije Otrgnuto od zaborava.