Knjiga Izabrana dela Vida Vuletića Vukasovića, koju je Portalibris objavio, predstavlja jedinstveno izdanje koje objedinjuje dve knjige: Poslednji hajduci u Lici i u drugim nekim našim krajevima i Mudri Ćoso.
U delu Poslednji hajduci u Lici i u drugim nekim našim krajevima Vukasović detaljno prikazuje život hajduka u Lici, Bosni i Hercegovini i Dalmaciji. Hajduci su prikazani kao kompleksne ličnosti – istovremeno buntovnici, osvajači i zaštitnici slabijih. Njihovi načini za preživljavanje uključivali su stalno kretanje, traženje sigurnih utočišta kod prijatelja, izbegavanje turskog progona i snalaženje u nepristupačnom terenu, najčešće po planinskim vrletima. Iako su pljačkali i uzimali otkup, hajduci su često pomagali siromašnima i nemoćnima. Vid Vuletić Vukasović opisuje njihove postupke detaljno i slikovito – od zastrašivanja imućnih trgovaca i begova, preko prikupljanja plena i novca, do brige o zarobljenicima i lokalnom stanovništvu. Ove priče ne samo da oživljavaju istorijski kontekst već i prenose duh zajednice i moralne dileme onoga vremena.
O hajducima su mnogi pisali, a još Vuk Karadžić ih pominje u svom Srpskom rječniku 1852. godine, što će Vid Vuletić Vukasović pomenuti u knjizi Poslednji hajduci u Lici i u drugim nekim našim krajevima: „U Bosni i u Hercegovini hajduci se zovu i Crnogorci i njihovi uskoci, koji odonud izlaze te ljude (ponajviše Turke) haraju i ubijaju, pak se opet vraćaju k svojijem kućama. Tako su se zvali i oni junaci našijeh pjesama koji su otprije, osobito u XVI i XVII vijeku izlazili iz mletačkoga primorja, te četovali na turskoj krajini. I Turci imaju hajduka koji se zovu kesedžije, ali su oni konjici i ne kriju se onako kao srpski, nego idu i zlo čine javno. Ovaki su hajduci bili i krdžalije, kao što je kazano (309–310), koji su postali u Urumenliji poslije pošljednjega njemačkoga rata. Bilo ih je mnogo hiljada i s njima je Pasmandžija razbio carsku vojsku (1796). Oni su bili najviše Turci, ali su u svoje društvo primali i hrišćane, jer su slabo marili i za kakav zakon. Oni su udarali na varoši i ucjenjivali ih da ih ne nalaze i ne haraju, kao što su poharali i raselili znatnu cincarsku varoš Voskopolje, a poslije su se naimali u paša i u drugijeh turskijeh starješina koji su se bili između sebe, pa kad im jedan ne bi mogao plaćati, oni bi otišli i drugome. Tako je znatni njihov starješina Gušanac Alija 1804. godine, čuvši da se Srbi biju s dahijama, došao u Biograd sa jednom hiljadom svojijeh hrabrih drugova, koji su gotovo svi osim njega u Srbiji kosti ostavili. Koje srpski rat, koje moskovski od godine 1807. i 1812, potrošili su ih gotovo sve. Krdžalije su išle na konjima i bili su odjeveni u svilu i kadifu i okovani u srebro i zlato; gdjekoji su vodili uza se i robinje, koje su u mirno doba igrale i pjevale, a u bojevima držale im konje kad bi se oni pješice tukli.”
Suprotno hajducima, Mudri Ćoso je junak čija moć nije u fizičkoj snazi, već u mudrosti, snalažljivosti, dovitljivosti. Vid Vuletić Vukasović pripoveda o Ćosi, simbolu narodne mudrosti, o njegovoj duhovitosti, oštroumnosti i raznim zgodama i nezgodama. Lik Ćose inspirisan je životom poznatog basnopisca Ezopa, ali je prilagođen lokalnom duhu Vukasovićevog kraja. Ćoso je rođen u Bosni, još u vreme vladavine bana Kulina, i odlikuje se izuzetnom sposobnošću rasuđivanja i pravednog delovanja. Fizički sitne građe, grbav i neupadljiv, Ćoso nadmašuje sve oko sebe svojim umom i pomažući nemoćnima. Njegova domišljatost dolazi do izražaja u situacijama u kojima car i najmudriji savetnici pokušavaju da ga nadmudre, ali Ćoso uvek pronalazi pravedna rešenja. Priče o Ćosi su ispunjene humorom, poukama i alegorijama, čineći ga simbolom narodne mudrosti i veštine snalaženja u svakodnevnom životu.
Objedinjeno izdanje Izabrana dela Vida Vuletića Vukasovića pruža čitaocu sveobuhvatan uvid u narodnu tradiciju i kulturni identitet. Knjiga je bogato jezički oblikovana, sa narodnim izrazima i dijalektima koji oživljavaju duh prošlih vremena. Poslednji hajduci u Lici i u drugim našim krajevima i Mudri Ćoso, iako različiti, povezuju se kroz univerzalne vrednosti – hrabrost, mudrost, pravednost i domišljatost. Njihove priče istovremeno zabavljaju i poučavaju.
Za sve koji žele da istraže svet hajduka, mudrost Ćose i bogatstvo narodnih predanja, Izabrana dela su nezaobilazno štivo – knjiga koja spaja zabavu, pouku i kulturno nasleđe u jednom izdanju. Posebno je vredna za roditelje i nastavnike, jer na pristupačan način prenosi narodne mudrosti novim generacijama, a istovremeno je i atraktivna za učenike, jer, koristeći se savremenim tehnologijama, mogu napraviti digitalnu prezentaciju i uporediti hajduke o kojima su već naučili sa onima koji se kod Vida Vuletića Vukasovića pominju. Takođe im može biti interesantno da lik mudrog Ćose uporede sa Nasradin hodžom ili sa Erom.
U okviru edicije Otrgnuto od zaborava nalaze se i druge zanimljive knjige iz naše narodne književnosti: Srpske narodne bajke i priče, Srpske narodne pripovetke 1 i Srpske narodne pripovetke 2 Veselina Čajkanovića, Ciganske narodne pripovetke Tihomira Đorđevića, Srpske narodne pripovijetke Vuka Stefanovića Karadžića, Naša narodna književnost Jaše Prodanovića, Srpske narodne pjesme III Vuka Stefanovića Karadžića.
Knjigu Izabrana dela pogledajte OVDE, a sva dela Vida Vuletića Vukasovića OVDE.