Od kozerije do apoteoze u stvaralaštvu Stevana Beševića
Kazaću vam priču i kroz smeh vam reći istinu o onome što filistri obično prećute. Jer nije zluradost ismejati ljudske slabosti – satirom…
Kada je Stevan Bešević objavio svoju zbirku „Šarena galerija“, predstavio se kao autor koji želi da od svakodnevice napravi umetničku sliku. Ova knjiga je, kako i sam naslov sugeriše, prava galerija likova, sudbina i atmosfera koje se prelivaju kao boje na platnu. Njen karakter je raznolik: od toplih, humorističnih epizoda do dubokih, gotovo tragičnih zapisa o ljudskoj prirodi.
Beševićev stil je jednostavan, ali snažan. On ne teži da impresionira složenim rečenicama, već da čitaoca uvuče u svet anegdote i likova. Njegove priče su kratke, ali guste u značenju, i zato deluju kao minijature koje zajedno čine jednu šarenu celinu.
Humoristični karkater naznačen nam je već u predgovoru knjizi „Šarena galerija” koji „obrazlaže” razloge objavljivanja ove zbirke:
- Da bi se autor obesmrtio!
- Da bi oplemenila filistre.
- Da bi se videlo smešno u tragičnom.
- Da bi je mogle čitati čak i šiparice.
- Da bi, tobože, idealno popravila svet!
Ipak, ne treba dozvoliti da nas autor baš sasvim obmane – u ovoj zbirci humorističan ton je prisutan, ali ne i preovlađujuć; pored kozerija, humoreski i anegdota, u ovoj zbirci je nekoliko vrlo ozbiljnih novela koje rasvetljavaju tragične sudbine junaka koji su najčešće žrtve društvenih okolnosti, ali i sopstvenih loših izbora, neodoljivih strasti i izopačenih karkatera.
Priče su mahom date iz prvog lica ili imaju formu skaza koja ih svrstava u klasičnu realističku školu pripovedanja kod nas, mada se s vremena na vreme da osetiti moderni naboj i težina tema koje su mučile posleratnu generaciju.
Tragikomične istorije
„Šarena galerija” je podeljena u tri dela: „Tragikomične istorije” tematizuju uglavnom pitanja (malo)građanskog braka i ljubavi koji su tragični za svoje učesnike i komični za sve ostale. Ovde se raspredaju priče o nesrećnoj ljubavi i srećnoj udaji, tračari se o komšijskim preljubama i raspredaju muško-ženski odnosi koji deluju isti odvajkada. Kozerijski, šaljivi ton boji čak i ozbiljne teme poput smrti i samoubistva.
Pravi čehovljevski karakter provejava kroz neke od ovih priča najavljujući lagani zaokret koji će doći u drugom i trećem segmentu.
Priče sa večernjih posela
Ovaj deo zbirke nas upozorava citatom iz Biblije da ne treba da se sedimo u lošem društvu i tračarimo, a donosi niz „istorija” koje često počinju u veselom, pripitom društvu, a završavaju u opasnim opkladama, sudbinskim preokretima i povremeno, tragičnim ishodima. Ove priče su duže i ambicioznije, žele da zahvate čitave životne priče i u tome liče na prave skice za romane.
Ove priče se pomeraju od braka ka tematizovanju ljubavi i posebno – strasti, odnosno tome šta su sve ljudi u stanju da učine zbog ljubavne opijenosti; ovde je poseban akcenat na preljubnicima i tome kako se čitavi životi raspadaju zbog jednog nepromišljenog trenutka. Tu je „Priča o zaljubljenom Vasiliju” čija će se vrlo opasna opklada na kraju ipak isplatiti, priča „Rogovi” o teškom preboljevanju preljube i vrlo zanimljiva „Potifarka”, o teškoj osveti udate, strastvene žene na čiju ljubav – nije uzvraćeno…
Crveni listići
Poslednji deo ove zbirke donosi zaokret ka modernističkim temama izgubljene generacije, tematizuje Veliki rat i kolektivnu traumu koju je on ostavio iza sebe. Od „Koncerta u rovu”, „Tri metka u savesti”, „Povratka”, do „Konzerve” i zagonetnog „Đurice – Duše” priče su tužne, ozbiljne i lišene zajedljivih opaski autora. O ovim sudbinama govori se sa dubokim pijetetom i sažaljenjem, i one – za razliku od prva dva dela nemaju nikakvih odgovora na to zašto se nesreće događaju.
Zbirku zatvara neobična, mistična priča o porodičnoj ljubavi „Senke iz večnosti”, da bi se završila uzvišenom apoteozom nalik onoj koju možemo da pronađemo u Šantićevoj „Pretprazničkoj večeri”:
A, eno, kao da nazire grobove davno umrle mu sestre i brata; grobove zapuštene i skrivene travom i korovom, sa povaljenim i davno istrulim krstačama… Dva draga i anđeoska lika osmehivala su se na njega i mahala mu ručicama detinjim kao kroz neku srebrnastu izmaglicu…
„Jesu li to oni, mili?”, prodiralo je očajno pitanje kroz njegovu uzburkanu svest. „Jesu li to oni? I zar nije sve utonulo u beskrajne dubine mračnog zaborava? Zar nema smrti?” A sa dna duše mu je snažno odjekivalo: „Nema!”
Knjigu Šarena galerija možete videti OVDE.
Sva dela Stevana Bešeića možete videti OVDE.
U okviru edicije Otrgnuto od zaborava Portalibris je izdao dela mnogih zaboravljenih pesnika među kojima su Mirko Korolija, Božidar S. Nikolajević, Jovan Dragašević i drugi.