Jovan M. Popović je jedan od prvih srpskih autora koji se sistematski bavio prosvećivanjem dece i mladih. Uočio je da postoji vrlo malo književnog štiva namenjenog njihovom uzrastu. Zato je pokrenuo časopise i edicije u kojima su se štampale priče, pesme i bajke za decu i omladinu.
MOTIVI SLOVENSKIH AUTORA
Kao dobar poznavalac slovenskih narodnih književnosti, ali i stvaralaštva namenjenog najmlađima, Jovan M. Popović je prevodio, prilagođavao i pisao sopstvene priče po motivima slovenskih autora. Tako su nastale knjige Narodne bajke i U carstvu domaćih životinja, ovde spojene u jednu. One su u mnogo čemu bliske našem mladom čitaocu, dok istovremeno donose i nove motive, različite od onih u domaćoj tradiciji.
Među Narodnim bajkama susrećemo priče koje su po formalnim karakteristikama veoma bliske srpskim. Njihovi junaci su carevi, kraljevići, princeze, junaci koji prolaze mnoga iskušenja. Dok su negativci često čudesna bića. Pojavljuju se životinje pomagači ili ljudi koji se pretvaraju u životinje, a junak, da bi savladao zlo, mora da stekne posebne moći, oružje ili konja, često služeći neku babu, vešticu itd. Magijski broj tri – tri sestre, tri brata, tri pokušaja – pojavljuje se kao česta struktura, isto kao i u srpskoj tradiciji.
MOTIV LJUBAVI
Posebno mesto u knjizi Narodne bajke ima motiv ljubavi. Ona je predstavljena kao vrednost za koju treba da se izbori. Čak i, ako treba, i pogine. U vreme kada je u slovenskom svetu bio uobičajen ugovoreni brak, ove priče o braku iz ljubavi, najčešće među carevima i kraljevskim porodicama, mogle su predstavljati svojevrstan ideal ili luksuz o kome se sanjalo. Istovremeno, u njima se ogleda i narodna težnja da se ljubav i lojalnost u braku smatraju temeljem porodične stabilnosti i napretka potomstva.
Jovan M. Popović je u knjizi Narodne bajke i U carstvu domaćih životinja prikazao i iskušenja junaka, koja simbolično predstavljaju prepreke i muke svakodnevnog života. Magija je stalno prisutna, a dobrota junaka se nagrađuje – bilo usled slučajnih srećnih okolnosti, bilo uzvraćanjem usluga životinja i ljudi koje je junak ranije pomogao. Time se neguje narodna ideja da se dobro dobrim vraća, kao i vera u to da će život neočekivano doneti lepe i povoljne događaje.
KOŠČEJ NEPOBEDIVI I ŽABA
U ovim bajkama često se javlja lik Koščeja, snažnog i gotovo nepobedivog bića, ali sa jednom slabom tačkom, što omogućava junaku da ga savlada. Motiv princa i žabe u jednoj od priča u knjizi Narodne bajke i U carstvu domaćih životinja podseća na motiv zmije mladoženje ili čak na siže iz strane bajke Lepotica i zver.
Princ je primoran da se oženi ružnim bićem, ali se njegova žrtva i prihvatanje takve žene nagrađuju, jer se iz žablje kože pojavljuje izuzetna lepotica. To je, verovatno, simboličan prikaz ugovorenih brakova, u kojima je jedan od supružnika drugog doživljavao kao odbojnog, ali se vremenom, kroz upoznavanje unutrašnjeg bića, rađala ljubav. Spoljašnjost je u ovim pričama često predstavljena kao koža ili košuljica koja mora prirodno spasti, što nosi poruku o strpljenju i prihvatanju drugog.
Spaljivanje te kože je takođe opasan čin, jer se zapravo spoljašnjost ne može uništiti, već se ona trpi dok prirodno ne nestane odnosno dok je supružnik više ne vidi već posmatra lepotu same suštine te osobe, na šta i ukazuje opozitnost spoljašnje kože i onoga što je unutra, u srži.
VASILISA POPUT PEPELJUGE
Jedan od značajnih motiva u knjizi Narodne bajke i U carstvu domaćh životinja je i priča o Vasilisi, koja ima elemente Pepeljuge, koja dolazi iz francuske i nemačke tradicije posredstvom Žan Peroa i braće Grim. Ona živi sa maćehom i zlim sestrama, služi čudesnoj babi i obavlja nemoguće zadatke, uz pomoć čarobne lutkice koja ima istu funkciju kao životinje pomagači i natprirodni saveznici.
Njena vrednoća i posebna sposobnost na kraju bivaju prepoznate, pa postaje careva žena. Ovakvi motivi podržavali su decu koja odrastaju u teškim porodičnim okolnostima, jer su im ulivale nadu u prepoznavanje njihove vrednosti.
PATRIJARHALNI SLOJ
Sa druge strane, nažalost, ovde je i patrijarhalna poruka da žena bolji život može postići samo udajom, što je u srednjem veku bilo delimično istina, ali danas predstavlja zastarelu i ograničenu ideju. Posebno zbog toga što nerazvijanje potencijala u ženskoj populaciji predstavlja zakidanje društva u pogledu onoga u čemu bi upravo ta demografska kategorija mogla da doprinese i srećom danas doprinosi.
U CARSTVU DOMAĆIH ŽIVOTINJA
Drugi segment izdanja Narodne bajke i U carstvu domaćih životinja – priče o životinjama najčešće prikazuju seoski život, a glavni junaci su petlovi, psi, mačke itd. Životinje govore i ponašaju se kao ljudi.
Iako jednostavnije i slabije od složenih bajki, ove priče imaju simpatičan i poučan karakter. Njihova vrednost je u tome što su bliske deci, jer se mališani lakše identifikuju sa životinjama nego sa ljudima, pa kroz takve priče usvajaju pravila ponašanja i životne pouke.
TRADICIJA, SLOVENSTVO I PEDAGOŠKE TENDENCIJE
Tako je knjiga Narodne bajke i U carstvu domaćih životinja Jovana M. Popovića postala jedno od pionirskih dela srpske dečje književnosti, koja su spajala narodnu tradiciju, slovenske motive i pedagošku misiju. Njena vrednost nije samo u književnom obliku, već i u tome što je mladim generacijama otvorila prostor mašte i nade, a istovremeno ih poučavala osnovnim životnim vrednostima.
One predstavljaju i prozor kroz koji je naša omladina otkrivala karakteristike drugih slovenskih književnosti.
Uz Vukove Srpske narodne pripovetke, Stotinu šaljivih priča Luke Grđića Bjelokosića ovo delo Jovana M. Popovića predstavlja ne samo kvalitetnu književnost za decu, već i građu za proučavanje tradicije, kolektivnog nesvesnog i korena indoevropske kulture.
Sva dela Jovana Popovića možete videti OVDE.