Zbirka pripovedaka Zapisci iz kasabe (1901) Svetozara Ćorovića predstavlja jedno od njegovih najzanimljivijih i najcelovitijih proznih dela. Iako je formalno reč o ciklusu kratkih priča ili crtica, sve pripovetke su uzajamno povezane i zajedno čine jedinstvenu celinu – svojevrsni dnevnik boravka pripovedača u jednoj maloj hercegovačkoj varoši. Ćorović kroz ove zapise ne samo da dočarava duh jednog podneblja, već i oživljava celokupan univerzum kasablija, njihovih običaja i odnosa.
Zapisci iz kasabe sastoje se iz sledećih poglavlja: Moj dolazak i prva šetnja po kasabi, Predsjednik crkvene opštine, Opštinari i učitelj, Popov govor, Priča Đorđa Brkića, Mladi pjesnik, Junak, Učiteljeva šala, Vatra, Baba Stana, Kod bolesnika, Sprovod, Put Maksima Zagore u Ameriku, Kišovit dan, Popova nevolja, Šetnja, Stari zvonik, Pamet Maksima Zagore, Pripreme za zabavu, Zabava, Gospođa predsjednikovica, Među Ciganima, Polazak iz kasabe. Vidimo da su pored opisa naratorovog dolaska i odlaska iz ove varošice, predstavljeni i najznačajniji i najtipičniji stanovnici kasabe, kao i važni događaji koji su se zbili za vreme pripovedačevog boravka.
Osnovna osobenost ove zbirke je Ćorovićev narativni postupak: priče su ispripovedane iz ugla pripovedača koji je istovremeno i učesnik i posmatrač događaja. On nije neutralan hroničar, već ličnost sa svojim simpatijama, predrasudama i ograničenjima. Upravo taj „nepouzdani” pripovedač čini tekstove živim i verodostojnim, jer omogućava čitaocu da sam odgoneta šta je istina, a šta subjektivni utisak. Kroz njegove oči vidimo život varoši: sitne svađe i prevare, naivne radosti i šale, bolne poraze i nekatarzične rasplete.
Ton ove zbirke uglavnom je blag i topao, mestimično ironičan, što je jedna od Ćorovićevih prepoznatljivih odlika. On svoje junake ne ismeva, već im prilazi s razumevanjem, često ih brani od strožih sudova koje bi moglo doneti modernije doba. Međutim, ova knjiga je pomalo drugačija, zato što nam pozicija pripovedača dozvoljava da „čitamo između redova” i da sami donosimo vrednosne sudove, o kojima inače uvek odlučuje sveznajući pripovedač. Ovde je pripovedač samo jedan od likova, pa ćemo imati priliku da i njega upoznamo i da i o njemu iznosimo kritike i zaključke. Ali i pored ovoga, Zapisci iz kasabe imaju nostalgičnu dimenziju, kao i većina Ćorovićevih knjiga i ovde je prisutna težnja da se sačuva uspomena na jedno vreme koje je nepovratno prošlo.
Takođe, svet kasabe nam izgleda univerzalnije, opštije, pa možda i realnije nego u drugim Ćorovićevim pripovetkama, što se opet objašnjava specifičnom pozicijom pripovedača, odnosno pozicijom čitaoca. Nijedan Ćorovićev svet nije idealan, ali se ovde pored onih, uobičajenijih mana – zavist, nepravda, mržnja, verska netrpeljivost – javljaju i one druge, možda i ružnije mane – glupost, častoljublje, pohlepa, korumpiranost, poltronstvo, beskrupuloznost. Zapravo sve ono što predstavlja opšte i, čini se, trajne probleme našega podneblja. Upravo zahvaljujući ovome, Zapisci iz kasabe i prevazilaze okvire regionalne proze i dobijaju vrednost dokumentarne, ali, naravno, umetničke hronike.
Sva dela Svetozara Ćorovića koja je objavio Portalibris možete pronaći OVDE, a Zapiske iz kasabe OVDE.
Među našim izdanjima pronađite još interesantnih i manje poznatih pripovedača, kao što su: Niko Bartulović, Branimir Ćosić, Grigorije Božović, Stojan Živadinović, Ivo Ćipiko i mnoge druge.