Roman Na stranputici autora Sretena Stojkovića predstavlja jedno od značajnijih dela srpske književnosti koje prikazuje život beogradskih porodica pred Prvi svetski rat. Kroz priču o mladima koji tragaju za ljubavlju, slobodom i sopstvenim putem, Stojković nam govori o sukobu generacija, moralnim dilemama i teškim odlukama koje su sastavni deo odrastanja i sazrevanja.
Sukob generacija
Jedan od važnijih motiva u romanu Na stranputici Sretena Stojkovića je nepomirljivi sukob između mlađih i starijih generacija. Mladi traže slobodu, samostalnost i ličnu sreću, često odbacujući tradicionalna načela i suprotstavljajući se roditeljskim očekivanjima.
Priča o Veri, Gojku i Boroviću pokazuje kako ljubav i emocije mogu da zanesu mladog čoveka i dovedu do grešaka. Vera, mlađa ćerka jednog uglednog trgovca, još nije dovoljno zrela da proceni ko je čovek vredan poverenja i ko je prava osoba za život. Njena naivnost i želja za slobodom, modom i ljubavlju često je vode u zamke pogrešnih odluka.
Razlike u pogledima na društveni i domaći život, koje su vazda postojale između mlađih i starijih generacija, bivale su sada sve jače – stvarala se sve veća provalija. Mlađi više ne poimahu starije i nalažahu da su nerazložno surovi i samovoljni. Stariji pak, vazda konzervativniji, behu shvatili ponašanje omladine i njen modernizam kao raspusnost i raskalašnost; ulažahu u borbu protiv nje, ali ne imadoše načina ni taktične moći za vođenje borbe; ne umedoše se pomoći u zlu, koje, po njihovu mišljenju, vodi u propast. Deca im se, i muška i ženska, sve više izmicahu iz ruku i ispod vlasti roditeljske kao miši ispred mačijih šapa.
Nova pojava, ma koliko bila bezopasna, zadavala je strah roditeljima. Ona ih je teško zabrinula i obezumila.
Porodica i podrška
Sreten Stojković u romanu Na stranputici ističe koliko je bitno u životu imati porodicu kao oslonac.
Nakon što je izgubio suprugu, Nikola ostaje sa dve kćeri: starija kći Nada imala je petnaest godina, dok je Vera bila tek u devetoj. Sa svojom suprugom pažljivo se staraoo vaspitanju i obrazovanju dece, a nakon njene smrti, Nada preuzima ulogu vodeće ličnosti u domu, brinući se o Veri i kućnim poslovima, ne dozvoljavajući da Vera oseća majčino odsustvo.
Nada, učenica Više ženske škole, pokazuje izuzetnu zrelost i odgovornost. Vrlo je uspešna u učenju i nagrađivana za svoj trud. Uz to, svojom brižnom ulogom učiteljice i majke, stvara stabilnost u domu i pomaže Veri u učenju, odgaja je na pravi patrijarhalan način. Skromna, odmerena i ekonomična, Nada osuđuje luksuz i modne novitete, usmerena je na moralne vrednosti i porodičnu harmoniju.
S druge strane, Vera je željna slobode i ljubavi, povučena modnim trendovima i životnim iskustvima drugih mladih devojaka. Zbog toga je često u sukobu sa starijom sestrom. Nada se trudi u početku sama da se izbori i usmeri Veru na pravi put. Ipak, moraće da zatraži očevu pomoć.
Podrška porodice je neprocenjiva u procesu odrastanja. Ljubav roditelja, brižnost starije sestre kao što je Nada, i sigurnost doma služe kao temelj na kojem mladi uče da donose prave odluke, da budu smerni i odgovorni, da neguju životne vrednosti.
Nikola, zadovoljan svojom porodicom, oseća radost u domu gde su kći i ljubavi u harmoniji. Čak i zamoren poslovima, hita kući, u najmilije utočište. Jedino tu ga čeka nežnost i ljubav ćerkina. Ta podrška i ljubav u porodici pokazuju koliko je važan oslonac porodice u svakom aspektu života.
Beograd pred Prvi svetski rat – društveni portret
Osim intimne ljubavne priče, Sreten Stojković u romanu Na stranputici donosi i portret života u Beogradu pred Prvi svetski rat.
Bilo je nedavno, na tri godine pre Svetskoga rata, kada se beogradski društveni život još kretao običnim tokom, neuznemiravan nikakvim krupnijim događajima ni spoljne ni unutarnje politike.
Ta godina ima svoje interesantno obeležje.
Društveni se život odlikovao kretanjem življim nego obično. U nj počinju prodirati nove ideje i načela koja objavljivahu nepomirljivi rat dotadanjem shvatanju života.
Sećate se, zacelo, one godine kada je ženskinje počelo nositi kratke i odveć uzane suknje i šešire s vrlo velikim obodom, a muškinje dizalo brčiće uz obraze i kitilo se u rupici od kaputa velikim cvetom hrizanteme ili i suncokreta. Tada je uveliko stao ovlađivati modernizam, koji se ogledao ne samo u nošnji već i u drukčijim pogledima na život i svet. Omladinu oba pola življe su zanimala pitanja o materijalističkom i epikurskom shvatanju života, o „zastarelim” načelima karakternosti i moralnosti, o opravdanosti čovekova egoizma, o nepriznavanju nikakvih autoriteta, o ličnoj samostalnosti, slobodnom životu i – slobodnom braku.
Samo se na ulicama i korzu opažala mnogo veća živost. Omladina oba pola prekrilila je Knez Mihailovu ulicu, Terazije i Kalimegdan, koji se počeo buditi iz mrtvila zelenim pupoljcima drveća i listalim žbunjem jorgovanskim. Veseli parovi i gomilice studenata i studentkinja, mladih činovnika i svakojakog muškog i ženskog sveta tiskahu se pored vas u živom razgovoru i smehu. Naročito se isticahu junaci i junakinje zadovoljno provedenih zimskih i karnevalskih noći, obilujući pričama o ljubavnim doživljajima svojim i svojih drugova i drugarica, o modnim toaletama i bogatim nakitima trgovačkih žena i kćeri, o mentalitetu „staromodnih” i „preživelih” momaka i devojaka, o roditeljskoj samovolji i mnogom koječemu.
U okviru edicije Otrgnuto od zaborava nalazi se još romana koji govore o društvenom životu u Beogradu: Čedomir Ilić i Došljaci Milutina Uskokovića, Danica Stevana J. Jevtića, Krv se budi i Jednospratne kuće 1 i Jednospratne kuće 2 Ljubice Radoičić, Pokošeno polje Branimira Ćosića, kao i mnogi drugi.
Svi naslovi dostupni su na sajtu www.portalibris.rs i u knjižari u Skadarskoj 45.
Roman Na stranputici pogledajte OVDE, a sva dela Sretena Stojkovića OVDE.