Lažni car Šćepan Mali Petra Petrovića Njegoša predstavlja jedno od njegovih ključnih, ali dugo nedovoljno cenjenih dela. Napisano je nakon Gorskog vijenca, početkom 1851. godine, i, zajedno s njim i Lučom mikrokozma, čini trijadu Njegoševih velikih dela. Iako je po obimu najveće među njima, Šćepan Mali je ostao u senci Gorskog vijenca, delom i zato što je kritika često previše naglašavala njihovu sličnost, zanemarujući novine koje ovo delo donosi.
Građu za Šćepana Malog Njegoš je tražio u mletačkim arhivima, oslanjajući se istovremeno i na narodno predanje. Sam pesnik je delo označio kao „istoričesko zbitije”, a u predgovoru je opisao kako je došao do podataka o ovom periodu crnogorske istorije.
Formalno, delo je napisano u dramskom obliku: podeljeno je na pet činova i više prizora, dakle, drmska struktura je jasnija i definisanija nego u Gorskom vijencu.
Tema dela zasnovana je na istorijskoj ličnosti Šćepana Malog, avanturiste koji se u drugoj polovini XVIII veka pojavljuje u Boki kotorskoj i predstavlja kao ruski car Petar III, za koga se verovalo da je ubijen u dvorskoj zaveri. Crnogorci poveruju u njegovu priču i dovode ga na Cetinje, gde on preuzima vlast. Uprkos protivljenju pojedinih crkvenih poglavara, Šćepan se održava na vlasti i postaje simbol borbe za slobodu, jer od njegovog dolaska na vlast Crnogorci dobijaju bitke protiv višestruko brojnijeg i moćnijeg neprijatelja. Iako je on sam kukavica i ne uzima učešća u borbama, legitimitet koji je dobio pre svega od drugih velikih sila – Rusije, Turske, Mletačke republike – čine da postane pravi car u očima Crnogoraca, koji ga zato i brane sa žestinom i hrabrošću koju ranije nisu imali. Njegova vladavina okončava se tek izdajom i ubistvom, jer neprijatelj ne uspeva da Crnogorce pobedi u borbi.
Prema tumačenju Jovana Deretića, Šćepan Mali predstavlja izuzetno značajan deo Njegoševog stvaralaštva. Napisan je u dramskom obliku kao i Gorski vijenac, ali, za razliku od njega, zaista ima razvijenu dramsku radnju i likove oblikovane prema zahtevima dramskog teksta. Tematski, težište se pomera sa spoljašnje borbe protiv Turaka na unutrašnje sukobe u Crnoj Gori, izazvane između ostalog i pojavom lažnog cara. U delu ima manje visoke poezije, stihova za pamćenje i uopšte sentencioznosti, ali više svakodnevnog života, realizma, kritike, ironije i humora.
Unošenjem komičnih elemenata u prikaz crnogorskog herojskog etosa, Njegoš ostvaruje novu žanrovsku sintezu, kako Deretić ističe u Istoriji srpske književnosti: „U njemu je [Šćepanu Malom] u sliku crnogorske heroike unesena komična dimenzija. Ako je Gorski vijenac romantična herojska poema u dramskom obliku, Šćepan Mali herojska je komedija (I. Sekulić je čak u njemu videla neku vrstu „građanskog pozorišnog komada”), Njegošev zaokret od romantizma k realizmu.”
Sva dela Petra Petrovića Njegoša možete videti OVDE, a knjigu Lažni car Šćepan Mali OVDE.
Portalibris je objavio još srpskih klasika kao što su: Osman Ivana Gundulića, Kanjoš Macedonović Stjepana Mitrova Ljubiše, Pisma iz Italije Ljubomira Neneadovića, Memoari Prote Mateje Nenadovića i mnoge druge.