Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Sa starih žica Stevana P. Beševića

Sa starih žicaZbirka Sa starih žica Stevana P. Beševića je biser filozofske i socijalno nadahnute poezije, čiji zaborav predstavlja veliki gubitak za sveukupnu sliku o srpskom pesničkom stvaralaštvu, ali i za same čitaoce i proučavaoce.
Naša je kulturna baština bolno oštećena u mnogim epohama – izvesni krutičari odbacivali su talentovane pisce i pesnike jer prema njihovim kriterijumima nisu bili iznad crte kvaliteta, politička nepodobnost takođe je u raznim vremenima ove naše relativno kratke istorije književnog stvaranja (prve umetničke stvaraoce u modernom smislu imamo tek od epohe romantizma, za razliku od mnogih drugih evropskih kultura) bila razlog da se određeni vrhunski stvaraoci odbace i da time budu zbrisani iz anala nacionalne kulture, ali svakako je najstrašnije kada se određeni autor jednostavno zaboravi, ne primeti, ne istakne, ne spominje u kulturnoj javnosti, nije deo antologija niti studijskih i školskih programa i to iz razloga – nepoznatog. Takav je slučaj sa narečenim Stevanom P. Beševićem, odnosno sa njegovim pesničkim zbirkama, a najpre sa knjigom U gradu radosti, kao i sa ovom filozofski-socijalno nadahnutom skupinom vrhunskih poetskih ostvarenja pod imenom Sa starih žica.
Sam naslov intrigantan je i simpatičan. Još Bora Stanković nekako nam je skrenuo pažnu na lepotu čuvanja onog nečeg starog, pišući svoju legendarnu rečenicu: „Staro, staro mi dajte…”
Ali Sa starih žica je naslov koji pesnik Stevan P. Bešević upotrebljava sa drugačijim, a opet donekle sličnim razlogom. On je poznat kao kritičar stvarnosti, iz čega se može zaključiti da je pobornik tog „starog”, a protivnih novog, modernog, dekadentnog, sumnjivog… Ipak, ova zbirka ima možda pre vezu sa starim u kontekstu kvalitetne poetske tradicije, na koju se ona i naslanja, i sa kojom ima zajednički najvažniji kvalitet, a koji je definisao još Bogdan Popović da je pesma cela lepa. I mnogo je takvih primera sjajnih pesama u zbirci Sa starih žica, ali one su ne samo estetski posebne već imaju izuzetnu dubinu misli, baš kao što je slučaj sa filozofskom poezijom Vijona, Kalderona, pa i našeg Ljubomira Nenadovića. 
U zbirci Sa starih žica Stevan Bešević potvrđuje tezu o ljudskoj potrebi za nekom smislenom misijom, za takvim radom i zalaganjem kojim će ostaviti traga i promeniti nešto na svetu, što i poznati psihijatar i naučnik Stiven Erikson definiše kao potrebu koja nastupa u periodu srednjeg odraslog doba i on je naziva fazom: generativnost naspram stagnacije, gde svaki pojedinac doživljava potrebu da se bavi nečim što će iza njega ostati – potomstvom ili važnim doprinosom zajednici i svetu u periodu zrelog doba, u tridesetim i četrdesetim godinama. I baš to čini Bešević, kako i sam kaže u jednoj od pesama u zbirci Sa starih žica:
Uzeti s nebesa i poneti dole,
Kô negda Prometej, nov plamen i žar,
Da sve koji mrze i koji nas vole
Obasja božanskog izmirenja dar…
Beševićeva mudrost u najkraćem bi se mogla opisati kao mudrost starosti, žal za mladošću ali ne za strastima, bahanalijama, prelaženjima granica morala, već kao u onoj staroj izreci: Pitala me starost gde mi je bila mladost. Zbirka Sa starih žica obliluje njegovim zrelim uvidima o polaznosti mladosti: na sasvim ljudski način on žali za mladošću i svim što ona poseduje:
A ja sedim, prebiram po žicama
Što sad zvone o prošlosti pesmama,
O minulim prolećima, ’ticama,
Presahnulim izvorima, česmama…
…Što je prošlo, znam, neće se vratiti.
Pod pločama leže dani radosti.
O, kako sam željan ih pozlatiti
Elegijom prohujaloj mladosti…
O ovoj temi u zbirci Sa starih žica najupečatljivije piše u Simfoniji prošlosti:
Gde je sunce, gde su zlatni zraci
Vedrih zora? Gde su čežnje vrele,
Što ih život budi?
Sve pomreše kao ruže svele (…)
Sve je prošlo… Želje – mrtve stvari…
Na dnu vira moja sreća spava
Kô ukleta vila…
Još jedan važan motiv je i Beševićev doživljaj duha modernog vremena u koji je nauka donela mnoge dobrobiti za čoveka, ali i dalje su ostali patnja i bol:
…Zaronili smo, ali more suza,
Bola i patnji nema gnjurca svog…
…O tome ćuti naša jadna Muza,
I naša Mudrost, i Nebo, i Bog!
Iako tipična lirska pesma dominira, sa odličnnom rimom, dobrom kopozicijom i slikovitim prikazima ljudskih emocija kroz prirodu, ali i prizore savremene svakodnevice, izvestan broj pesama ima epsko-lirski karakter. U pitanju su pesme koje imaju strukturu proznog dela, kao priče ili legende u pesmi. Na treba zaobići ni segment ove zbirke u kome je pretežno poezija inspirisana hrišćanskom tematikom, a upečatljive su i one pesme u kojima se iz perspektive čoveka u poznim godinama posmatra život i odgovara na pitanje njegovog smisla.
Portalibris je u okviru edicije Otrgnuto od zaborava izdao dela brojnih zaboravljenih pesnika, među kojima su Mirko Korolija, Milutin J. Ilić i mnogi drugi.
Sva dela Stevana Beševića možete videti OVDE.

Ostavite vaš komentar

0
Vaša korpa
Vaša korpa je praznaVratite se u prodavnicu
slot sbobet88 agb99 slot gacor situs slot toto slot SLOT GACOR AMANAHTOTO ASIA200 ASIA200 ASIA200 bayijudy.com situs resmi bayitoto slot gacor popotogel login situs slot eropa99 hoki99 roma77 babe138 roma77 roma77 hoki99 abadicash slot88 toto slot 5k slot slot slot gacor slot gacor kaostogelbanda.com slot88 slot gacor slot777 slot777