Eseji i putopisi iz pera Stanislava Vinavera
Živi okviri predstavljaju knjigu eseja i putopisnih tekstova Stanislava Vinavera. Delo je objavljeno 1938. godine u izdanju čuvenog Gece Kona. Kako je Vinaver poznat kao jedan od najznačajnijih i najzanimljivijih predstavnika srpske avangardne književnosti, tako i u ovoj knjizi možemo prepoznati neke od ključnih odlika njegovog stvaralaštva i stila. On ovde piše tekstove različite sadržine, o duhovnim i kulturnim strujanjima u Evropi i na Balkanu između dva svetska rata.
Iako su Živi okviri u načelu knjiga eseja, tekstovi se između sebe često dosta razlikuju. Jedna od odlika Vinaverovog stila jeste bavljenje estetikom, odnosno kategorijom lepog – najčešće u vezi sa književnošću i drugim umetnostima. Druga važna odlika tekstova u Živim okvirima jeste njihov putopisni karakter. Vinaver posmatra gradove, kao i ljude u njima, ali ne na tipičan način putopisca, niti kao običan turista, već ponovo prvenstveno kao esejista i neko ko se bavi estetskim kategorijama. Neki od značajnijih gradova koje predstavlja kroz ovo delo su Beč i Venecija.
Kada piše o Beču u Živim okvirima, Vinaver ga posmatra u jednom specifičnom istorijskom trenutku, a to je posle sloma Austrougarske monarhije. Vinaver u eseju Žetva đinđuva promišlja o tome kako je u Beču kultura dostupna svakom građaninu, bez obzira na to što je siromašan i pripada nižim slojevima društva, što nije slučaj u nekim drugim evropskim prestonicama, npr, Parizu. Kultura u Beču se može osetiti i u samom ambijentu, u kafanama, poslastičarnicama, pa stoga pisac kaže da Beč nudi „luksuz za male ljude”. Muzika je neizostavan deo razgovora o Beču, gradu za koji su bili vezani mnogi poznati kompozitori. Ni Stanislav Vinaver to neće preskočiti da pomene, što ne iznenađuje ako imamo u vidu koliko su muzika i ritam bili važni i za njegovo književno stvaralaštvo.
Kada piše o Veneciji u Živim okvirima, Vinaver prvo izražava oduševljenje činjenicom da je to grad izgrađen na vodi. Kako je sklon da svemu što posmatra pridaje dublji, filozofski značaj, i ova činjenica će ga podstaći na razmišljanje o dubljem značenju vode – ona briše granice. Zbog toga je za Vinavera Venecija grad iluzije, mesto neprestanog preklapanja stvarnosti i sna. Naravno, i ovde će se pisac u velikoj meri osvrtati na bogato kulturno i istorijsko nasleđe, kao i na prikaz Venecije u delima nekih drugih pisaca. Za pisca je ovaj grad poput pozorišta na otvorenom, a svaki prolaznik je učesnik u nekom istorijskom komadu. To je, po autorovom mišljenju, grad u kome je umetnost u potpunosti prevladala u odnosu na stvarnost, svakodnevni obični svet. Vinaver je oduševljen umetničkom vrednošću Venecije, ali je doživljava kao grad koji tone, vrlo melanholično.
Naravno, neizostavni deo Vinaverovih dela su i njegova ironija i lucidnost, kao i humor. Njegovi tekstovi su dinamični i zahtevni za čitaoca jer on ne može biti samo puki primalac informacija, već o pročitanom mora promišljati, mora imati osećaja za suptilne nijanse u značenjima, za piščev humor i ironiju. Pored toga, Živi okviri od čitalaca zahtevaju i da su obrazovani jer ih pisac sprovodi kroz istoriju, istoriju umetnosti, ali i filozofiju uz brojne reference, asocijacije i poređenja. Jezik i stil Stanislava Vinavera su specifični, pa ni ova knjiga od toga ne odstupa. Vinaver je dosta pažnje posvećivao jeziku i njegovoj melodiji, smatrao je da je unutrašnji ritam teksta bitan koliko i sama sadržina. Ovo je sve u skladu sa poetikom avangardne književnosti, koja vrlo često ekperimentiše sa formom i jezikom dela. Tako u pojedinim delovima eseja možemo primetiti koketiranje sa formom, gde proza ipak naginje ka poeziji i u nekim segmentima više liči na savremenu poeziju nego na prozu.
Knjigu Živi okviri možete pronaći OVDE.
Sva dela Stanislava Vinavera možete pronaći OVDE.
U Okviru edicije Otrgnuto od zaborava Portalibris je reizdao dela mnogih sličnih autora, kao što su Branko Ve Poljanski, Dušan Vasiljev, Mirko Korolija, .