Knjiga koja je otvorila jedno od najsloženijih pitanja Balkana
Makedonija nije samo zemlja između planina i reka, već ogledalo u kome se čitaju ambicije i strahovi celog Balkana.
Kada je 1920. godine objavljena knjiga posvećena „makedonskom pitanju“, ona nije bila samo još jedan istorijsko‑politički traktat. Bila je to knjiga koja je u sebi sabrala sve protivrečnosti, nade i strahove jednog regiona koji je tek izašao iz vihora balkanskih ratova i Velikog rata. Tihomir Đorđević nije pisao samo za akademsku publiku, već za svakog čitaoca koji je želeo da razume zašto je Makedonija postala jedna od najspornijih teritorija u istoriji Jugoistočne Evrope.
Odmah posle ratova koje smo vodili za oslobođenje i ujedinjenje našega naroda, 1920. godine, izašla je ova knjiga. Ona nije bila ništa drugo do srpsko izdanje moje „Makedonije”, koja je pre toga, 1918. godine, izašla u Londonu na engleskom, a 1919. u Parizu na francuskom jeziku, kaže Tihomir Đorđević u predgovoru izdanju „Makedonije” iz 1929. godine.
Balkanski ratovi (1912–1913) doneli su oslobođenje Makedonije od osmanske vlasti, ali nisu doneli mir. Srbija i Bugarska, nekadašnje saveznice, našle su se u žestokom sporu oko prava na ovu teritoriju. Dok je Srbija isticala istorijske i etnografske argumente, Bugarska je naglašavala etnološke i kulturne veze. Knjiga iz 1920. godine nastala je kao pokušaj da se argumenti sistematizuju, da se istorija stavi na papir i da se javnosti ponudi jedna vrsta „intelektualne mape” za razumevanje spora.
Autor je u knjizi sabrao istorijske izvore, etnografske studije i političke analize. Tekst nije suvoparna hronika, već veoma živ diskurs koji čitaoca uvlači u polemiku. Ponekad oštro, ponekad strastveno, autor brani stavove koji su mu bliski, suprotstavljajući se autorima i delima u korist bugarske strane, ali iznoseći njihovu argumentaciju. Upravo taj „dijalog” čini knjigu aktuelnom i danas, jer pokazuje kako se jedan naučnik suprotstavlja revizionizmu, ali i da se istorija uvek instrumentalizuje u političke svrhe.
Još jedna vrednost „Makedonije” leži u tome što pokazuje da Balkan nije izolovani prostor, već deo širih evropskih procesa. Sporovi oko Makedonije bili su povezani sa interesima velikih sila, sa diplomatskim igrama i sa širim pitanjem ravnoteže moći u Evropi. Čitajući ovu knjigu, shvatamo da je Balkan bio i ostao „laboratorija istorije” – mesto gde se susreću kulture, gde se sudaraju ambicije i gde se ispisuju lekcije važne za celu Evropu.
Za današnju publiku, knjiga Tihomira Đorđevića iz 1920. godine predstavlja priliku da se razumeju koreni savremenih balkanskih odnosa. Ona pokazuje kako su istorijski argumenti korišćeni u političkim raspravama, kako su etnografske studije postajale oružje u diplomatskim bitkama, i kako je kultura bila sredstvo za dokazivanje prava na teritoriju. Čitajući je, shvatamo da istorija nije samo prošlost, već i aktivna sila koja oblikuje sadašnjost.
„Makedonija” nije namenjena samo istoričarima ili politikolozima; njen ton je poziv na dijalog, na kritičko razmišljanje i na preispitivanje sopstvenih uverenja. U vremenu kada su nacionalne strasti često nadjačavale razum, autor je imao hrabrosti da kaže da istina nije vlasništvo jedne strane. To je poruka koja i danas može da inspiriše čitaoce: da se istorija mora čitati sa svih strana, da bi se razumela u celini.
„Makedonija”, knjiga iz 1929. godine o „makedonskom pitanju“ nije samo istorijski dokument. Ona je živi tekst koji i danas može da pokrene čitaoca na razmišljanje. Njena vrednost je u tome što nas uči da istorija nije crno‑bela, da je svaka strana imala svoje argumente, i da je istina često složenija nego što bismo želeli. Za opštu publiku, ona je poziv da se upoznaju koreni savremenih sporova, ali i da se nauči kako dijalog i kritičko mišljenje mogu biti put ka razumevanju.
Knjigu „Makedonija” možete pronaći OVDE.
Sva dela Tihomira Đorđevića možete pronaći OVDE.
U Okviru edicije Otrgnuto od zaborava Portalibris je reizdao dela mnogih sličnih autora, kao što su Vladan Đorđević, Živan Živanović, Stanoje Stanojević...