Dimitrije Mita Cenić (1851–1888) pripada krugu značajnih srpskih publicista i političkih delatnika druge polovine XIX veka, a u istoriji srpske društvene misli zauzima posebno mesto kao jedan od prvih socijalista. Njegov kratak, ali izuzetno buran život obeležen je neprekidnim sukobom sa autoritarnim režimom kralja Milana. Bio je proganjan, zatvaran, ali je uvek nastavljao sa doslednom borbom za političke slobode i društvenu pravdu.
Rođen je 29. septembra 1851. godine u Beogradu, u uglednoj građanskoj porodici. Još kao mlad čovek uključio se u javni život, pokazujući izrazito interesovanje za novinarstvo, književnost i političku teoriju. Pod uticajem evropskih socijalističkih ideja i domaćih demokratskih pokreta, Cenić je razvio kritički odnos prema postojećem društvenom poretku i vladavini dinastije Obrenović.
Mita Cenić prvo studira prava na Velikoj školi 1869, ali već sledeće godine odlazi u Moskvi, gde upisuje medicinu. Tamo se povezuje sa ruskom revolucionarnom omladinom, skreće na sebe pažnju policije, pa se vraća u Srbiju i nastavlja studije prava. Uključuje se u socijalistički pokret i blisko sarađuje sa Svetozarom Markovićem. Zapravo, posle smrti Markovića 1875. jedan je od retkih pripadnika socijalističkog pokreta koji ostaje dosledan Markovićevim idejama, i jedini je koji i dalje pokreće socijalističke novine. I posle šestogodišnjeg tamnovanja, kada sve više njegovih drugova prelazi u radikale, i Pera Todorović i Nikola Pašić, Mita Cenić ne odustaje i pokreće list Radnik. Zbog socijalističkih stavova oštro ga je napao Lazar Paču, govoreći da je Cenić vulgarizovao ideje socijalizma. Tada je usledila veoma zanimljiva višegodišnja polemika izmeću Mite Cenića i Lazara Pačua. Cenić je osamdesetih godina XIX pokrenuo i nekoliko drugih časopisa: Borbu (1883), Istinu (1884), Čas (1886).
Zbog širenje socijalističkih ideja i u Srbiji dolazi u sukob sa vlašću i policijom. Napušta Srbiju, odlazi u Zemun, pa u Novi Sad, gde nastavlja politički rad. Dolazi u sukob i sa austrijskom policijom, primoran je da napusti Novi Sad, i odlazi u Pariz (1872). Nastavlja studije medicine, druži se sa revolucionarnom studentskom omladinom, i – biva optužen za pripremanje zavere protiv vladajuće dinastije, odnosno atentata na kralja Milana. Osuđen je i proteran iz Francuske. Odlazi u Švajcarsku, zatim Englesku, i vraća se u Srbiju 1874. godine.
Od tada je pod stalnim policijskim nadzorom. Pri pokušaju da sa Jovanom Milinkovićem Alavantićem štampa socijalistički list, policija ga hapsi i optužuje da je pripremao atentat na kralja. Osuđen je na osam godina robije u teškim okovima. Ovo je svakako i najteži period u Cenićevom životu, a godine provedene u zatvoru ostaviće trajne posledice po Cenićevo zdravlje, međutim, nisu uspele da mu slome duh niti uverenja.
„Mene pustiše 1880. godine, 3. juna. Po molbi moje matere knezu, to se pomilovanje učinilo. I ja protamnovah i pretrpeh sve moguće nevolje od 3. septembra 1874. sve do 3. juna 1880. godine, i to ne računeći Pariz!”
Svoje zatvorsko iskustvo Cenić je ovekovečio u memoarskom delu Ispod zemlje ili Moja tamnovanja, koje predstavlja jedno od najpotresnijih svedočanstava o političkim progonima u Srbiji XIX veka. U tim zapisima, pisanim snažnim i neposrednim stilom, on opisuje surove uslove tamničkog života, psihološke i fizičke patnje koje je trpeo, ali i čvrstinu svoje veru u pravednije društvo.
Dimitrije Mita Cenić preminuo je 21. februara 1888. godine, relativno mlad, iscrpljen bolešću i posledicama dugogodišnjeg zatočeništva. Iako njegov život nije bio dug, njegov doprinos srpskom novinarstvu, političkoj misli i socijalističkom pokretu ostao je značajan i važno ga je isticati. Cenić je ostao upamćen kao simbol političkog stradanja, ali i kao dosledan borac za slobodu mišljenja, pravdu i dostojanstvo pojedinca.
Sva dela Mite Cenića koja je objavio Portalibris možete videti OVDE.