Dokumentarno delo Beleške iz okupiranog Beograda Lazara Lazarevića predstavlja snažan i emotivan prikaz stradanja Beograđana, odnosno onih ljudi koji su u Beogradu ostali tokom okupacije u Prvom svetskom ratu. Autor nam, kroz svoje beleške, želi približiti njihov težak život u neslobodnom gradu, osvetljavajući surovost njihove realnosti i patnje koje su podneli. Njegova namera je da ovim književno uobličenim beleškama podseti na trpljenja muka, kroz koje su ti ljudi prošli.
I da u trenutku nastanka dela obavesti nove generacije koje nisu taj užas iskusile o mnogim teškim situacijama kroz koje su možda i njihovi preci prošli. I tako, prenosi njima i nama danas teške nevolje koje su građani pod austrougarskom okupacijom prolazili, a posebno naglašava razliku između turskog i nemačkog okupatora.
Lazarević ističe da su, kao i njihovi preci pod Turcima, Beograđani patili pod vlašću nemačkih i mađarskih trupa. Beleži dan (25. septemba kada su 1915. godine okupatori ušli u Beograd, ali i trenutak oslobođenja 19. oktobra 1918. godine, kada su srpske snage konačno oslobodile grad. Autor Beleški iz okupiranog Beograda ponosno ističe da se Srbi nemaju čega stideti kada je reč o ovom delu istorije, dok su svedočanstva o germanskoj vojsci i upravi u gradu itekako za sramotu.
BRUTALNOST I NEHUMANOST
Kroz detaljan opis pritisaka i poniženja koja su činili okupatori, Lazarević evocira česti naturalističke slike brutalnosti i nehumanosti, govoreći o ubistvima, pljačkama i paljenju, ali prikazuje i ono duhovno najteže: ophođenje okupatora prema Beograđanima bez imalo poštovanja I ljudskosti. Njegovo pisanje osvetljava srpski osvetnički duh koji je bio prisutan u narodu, pa I u dušama Beograđana, s naglaskom na to da su, i pored svih stradanja, zadržali čast i dostojanstvo.
U Beleškama iz okupiranog Beograda, Lazarević ne samo da beleži istorijske događaje, već prenosi i snažnu poruku o otpornosti i borbi naroda, što čini ovo delo značajnim svedočanstvom o jednom od najtežih perioda u srpskoj istoriji.
HRABROST I TRPLJENJE ODLASKA ALI I OSTANKA
Iako se u javnosti mnogo češće priča o tragičnom i mučnom prelasku preko Albanije u kome je stradalo mnogo vojske ali i običnog naroda, ipak nije loše osvrnuti se i na živote onih koji su morali da ostanu, koji nisu krenuli u pravom trenutku ili su se nadali da okupatori neće biti toliko okrutni i da će njihov ostanak biti svojevrsno čuvanje ognjišta, dok se naša vojska ponovo ne vrati da grad i zemlju oslobodi. I upravo to omogućavaju Beleške iz okupiranog Beograda.
Ovo delo je vrlo važan dokument. koji čuva od zaborava ne samo na ono što su Germani na našem prostoru (u dva navrata) bili spremni da čine narodu, već uopšte na to šta je čovek kao biće u stanju da uradi kada nema moralne skrupule, kada nema ono ljudsko in humano u sebi – potrebu da bude makar civilizovan, dostojanstven… Svedočanstva da moćni vojnici i uprava nisu prezali skoro ni od čega zaista zapanjuju, kada znamo da je u pitanju carska civilizovana nacija, koja se ponosi svojim naučnicima, filozofima, slikarima, muzičarima.
VOJNICI PROFITERI
Neverovatno je da su austrougarski vojnici, koji su već dobro živeli u Beogradu, pokušavali da povećanjem cene hrane zarade još, da osim svojih normalnih potreba za stanom i pratećim potrepštinama gledaju da svakodnevno ugađaju svojim najluđim željama, povećaju svoje luksuze, kako su im rasli apetiti, a sve na račun građana koji su sada bili u ulozi poslužitelja.
DA LI SU BOGATI PLAKALI ZA LUKSUZOM
U Beleškama iz okupiranog Beograda naići ćemo na slike bivših beogradkih profesora, industrijalaca, rentijera koji su živeli lagodan stil života, kao obrazovani sloj ili preduzimljiva poslovna elita, ali sada su svi oni saterani u suterenske stanove i male sobe, oduzimane su im sve lepe stvari koje su tokom života zaradili, pa i pri odlasku austrougarski vojnici su im odnosili skupe komade nameštaja, umetničke predmete, instrumente. Pa ipak, Beleške iz okupiranog Beograda postavljaju pitanje: da li su na izvestan način ti građani očekivali previše? Da žive normalno i mirno, uživajući svoje bogatstvo (možda i sumnjivo stečeno), da sviraju, idu u pozorište, da im deca idu u školu, da imaju kvalitetnu hranu, dok su se njihovi sunarodnici, u velikoj meri srednji i siromašni sloj naroda, potucali po albanskim planinskim vrletima, boreći se za goli život, za malo snage da se ne smrznu i ostanu kraj puta, za malo sreće da prežive i spasu svoju skoro promrzlu decu.
U tom smislu, Beleške iz okupiranog Beograda pomalo ipak liče na kuknjavu razmaženih gradskih gospođica, što zbog nekakvog rata ne mogu da nabave francuske parfeme, o čemu svedoči i Selenić u romanu Pismo-glava.
ŽIVOT POD OKUPACIJOM O KOME SE NE ZNA MNOGO
Sve u svemu, Beleške iz okupiranog Beograda svakako su značajan dokumentarni spis Lazara Lazarevića, jer nam ipak daju sliku jedne stvarnosti o kojoj se ne zna mnogo i za koju danas nema svedoka. Možda je najupadljivije da predstavlja pokazatelj kakvim se sredstvima represije i iznuđivanja novca služio okupator i u kolikoj meri je to slično s mnogim domaćim vlastima, čiji predstavnici su zapravo gledali samo ličnu korist, grabljenje materijalnih dobara, uživanje, bez imalo empatije prema narodu od koga se otima i koji se unižava i zloupotrebljava.
Beleške iz okupiranog Beograda Lazara Lazarevića svakako je štivo koje ljubitelji istorije, ali I svi zainteresovani za Beograd kroz vekove treba da pročitaju…
U okviru edicije Otrgnuto od zaborava Portalibris je izdao dosta dela o životu pod okupacijom kao što su Tragični dani Beograda, Pod Nemcima Božidara S. Nikolajevića, Uspomene iz okupacije Stevana Maksimovića itd-