Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

PONOĆ ILI GROZNO UBISTVO NA DORĆOLU – prvi srpski kriminalistički roman

Ponoć ili grozno ubistvo na Dorćolu prvi je srpski kriminalistički roman i nastao je iz pera Tanasija Tase Milenkovića, a objavljen je 1896. godine. Ovaj autor prvi je naš učeni policajac, čovek koji je toliko bio uspešan u svom poslu, a mnogo toga je i zabeležio. Njegovo polje pisanja uvek je bilo u vezi sa svakodnevnim životom Beograđana, dvorskim životom kraljeva Milana i Aleksandra Obrenovića, i svim onim koji su dolazili u dodir sa policijom, bilo da su to sitni krijumčari, lopovi, prevaranti, ili, na kraju, ubice. Sticano iskustvo i predan rad pomogli su Tasi da uoči mnogo toga, te da ondašnje čitaoce obraduje Tasinim dnevnikom, autobiografskim beleškama.

Ponoć ili grozno ubistvo na DorćoluOvaj roman Ponoć ili grozno ubistvo na Dorćolu ima vrlo simboličan naslov i najavljuje šta je glavna tema romana. Neveliki obimom, roman sadrži deset poglavlja, sa sledećim nazivima: Kartara, Neke zločinačke spreme i navike, Razbojnička jazbina, Zločinac, Zločin, Posle zločina, Iz članovog zapisnika, Lepa Katinka, Na Englezovcu, Bekstvo. Deluje kao da Tanasiji Tasi Milenkoviću, s obzirom na to da je imao prilike da se stalno sreće sa ljudima sa one strane zakona, nije bilo teško da napiše jedno ovakvo delo. Ne treba da iznenađuje čitaoca što roman kreće sa poglavljem Kartara. Oduvek su osobe koje se kartaju, kockaju, gataju bile poznate policiji. Ovde je to baba od šezdeset godina, koja živi u ulici pored groblja u niskoj kućici, izgleda mračnog i zastrašujućeg. Ona je bila povezana sa Genom, glavnim likom romana Ponoć ili grozno ubistvo na Dorćolu.

Pored kartare, Tanasije Tasa Milenković uvodi i brojne druge likove upletene u neke mutne poslove. Ali, veoma je važno naglasiti da oni nisu svi takvi, što potvrđuje i Katica. Mlada, lepa, ostavši rano bez roditelja, Katica je morala sama do se bori sa svim onim što joj život nudi. Naivna i slepo verujući muškarcu u kog se zaljubila, ostala je trudna. I sam Milenković ovde kaže: „Sreća, vele, piše na pesku, a nesreća na kamenu. Ko je god srećan, neka ne propusti pomisliti pokoji put i na nesreću, bedu i sirotinju.” Njena loša sreće kreće baš od tog trenutka, jer njen izabranik je ne priznaje za svoju ženu. Uspela je ova hrabra lepotica da rodi zdravog sina, ali muke su postajale sve veće sada kada ih je dvoje: kako se prehraniti? Ona dolazi u dodir sa životom „javnih ženskinja” i tako kreće sve nizbrdo.

Nesreća nikad ne ide sama. Katica će završiti u zatvoru, a tu će sudbina još više zamrsiti konce. Đorđe, zvani Gena, glavni lik, koga smo upoznali i na početku romana Ponoć ili grozno ubistvo na Dorćolu, u zatvoru je dok je i Katica. Njih dvoje će se upoznati, splet okolnosti će ih zbližiti, a ona će još jednom poverovati osobi s kojom ne bi trebalo ni razgovor započeti. Da bi ovaj roman učinio napetijim, da bi razvio radnju jedne krimi priče, Tanasije Tasa Milenković nas vodi u prve dane zajedničkog života Katice i Đorđa. Odabir njihovog mesta za život bio je logičan: Gena je birao mesto daleko od varoši, manje prometno, maltene pusto. To je bio Englezovac, i to u krajnjem delu, i tu je našao malu kuću, koja ima samo sobu i kuhinju.

Ono što je karakteristično za sve krimi priče i romane jeste da prestupnici u jednom trenutku odluče da promene svoj fizički izgled, pa i ime i prezime. To je slučaj i sa Đorđem, koji postaje Gena.

Čitalac sada tek povezuje sve sa početkom romana i tek mu se sada mnoge stvari razjašnjavaju. Zapravo, ovaj roman Tanasija Tase Milenkovića ima izuzetno neobičnu kompoziciju. Ne ide radnja hronološki, kao što smo navikli obično, već se toliko kombinuje da u jednom momentu imamo već izvršen čin, a tek kasnije saznajemo kako je do toga došlo. Možda će čitaoce iznenaditi kako policija nije mogla da pronađe odmah ubicu. Poslednji pasusi romana otkriće nam šta se desilo sa Genom… Da li možete da pretpostavite? Ako biste pročitali roman Stojana Živadinovića Zmija u nedrima, sigurno biste mogli da uočite brojne sličnosti između njega i ovog Tasinog romana.

Nesvakidašnje je i što Milenković roman Ponoć ili grozno ubistvo na Dorćolu na nekim mestima piše na način sličan pripovedanju u Tasinom dnevniku. On donosi komentare, priča priče, ne teče radnja bez prekida. Rečenice su mu kratke, jednostavne, replike u dijalozima često isprekidane i nekad sastavljene od samo jedne reči. Sve to liči na kraće izveštaje poput onih koji se nalaze u poglavljima Iz dežurnoga protokola u Tasinom dnevniku, a ovde je to poglavlje: Iz članovog zapisnika. Možda će neke čitaoce ovi momenti pripovedanja podsetiti na Peščanik, roman srpskog književnika Danila Kiša. I Kiš svoj roman, jedan od vrlo složenih i modernih u srpskoj književnosti, piše u nekoliko različitih narativnih tokova: Slike sa putovanja, Beleške jednog ludaka, Istražni postupak, Ispitivanje svedoka. Prema ovome, zaključićemo da je Tasin kriminalistički roman zapravo vrlo moderan.

Nema neke dugačke motivacije kako je Gena planirao i izvršio zločin. Vrlo lako, bez ikakve griže savesti se rešio na to i tako i ispunio ono što je želeo. Naslov romana kazuje i vremensku i mesnu odrednicu.

Tanasije Tasa MilenkovićAutor Tanasije Tasa Milenković čitaoca upoznaje i sa opštim stanjem u Beogradu, dorćolskom kraju i funkcionisanju života običnih ljudi. Kao što su nekad hajduci imali svoje jatake, tako je jatakovanje aktuelno i u svetu kriminalaca. Tasa objašnjava kako su jataci, u ovom romanu su to Jole, gazda kafane Kod lisice, i njegova žena, ili kartara, čuvali leđa zločincima. Uvek je u tom svetu kradljivaca, ubica, begunaca, robijaša bilo i ponekih mlađih, tek uključenih u društvo, ali su svi morali biti dobro provereni i pouzdani.

Za kraj, rekli bismo da roman Ponoć ili grozno ubistvo na Dorćolu ima kružnu kompoziciju. Roman počinje sa babom i upoznajemo se sa Genom, roman se završava sa Genom. To je sigurno i očekivano, ali da li je očekivano da sam naslov sadrži reč ponoć, da je mrak na početku romana, da se sve mutne radnje organizuju i dogovaraju po noći, i da se roman privodi kraju u pomrčini? Jedna od poslednjih rečenica je: „Napolju beše mrak.”

Podsećamo da se u okviru edicije Otrgnuto od zaborava nalaze i druga manje poznata dela koja govore o beogradskom životu: Dorćolska posla Čiča Ilije Stanojevića, Legija smrti Kamenka Subotića, Danica Stevana J. Jevtića, Gluvne čini Aleksandra Ilića i mnoga druga. Svi naslovi dostupni su na sajtu Portalibrisa i moguća je onlajn kupovina knjiga.

Sva dela Tanasija Tase Milenkovića pogledajte OVDE, a roman Ponoć ili grozno ubistvo na Dorćolu OVDE.

Ostavite vaš komentar

Your subscription could not be saved. Please try again.
Uspešno ste se prijavili.
0
    0
    Vaša korpa
    Vaša korpa je praznaVratite se u prodavnicu