Ejmi Kameron je mlada nagrađivana kanadska novinarka. Pisala je za magazin Maklins, kao i za Nju Brunsvik telegraf. Trenutno živi u Torontu gde još uvek igra na neviđeno. Ovo je njena prva knjiga.

RAZGOVOR: KANADSKA KNJIŽEVNICA EJMI KAMERON, AUTORKA BESTSELERA IGRE NA NEVIĐENO”, GOVORI ZA “VIJESTI”

Žene su eksperti pripovijedanja

Ejmi Kameron živi u Torontu, odakle je i govorila za “Vijesti”:

Kada sam počela sa pisanjem, imala sam preko 200 takvih priča od žena širom svijeta. U knjigu su uvrštene samo 93 priče. Svaka žena ima priču o lošem sastanku, a meni se učinilo zgodnim da o tome pišem,rekla nam je na početku razgovora naša sagovornica.

Koliko Vaša knjiga “Igre na neviđeno” može biti od koristi mladim djevojkama?

Žene su odlični pripovjedači. Mi uvijek pričamo priče o našim prijateljima mladićima, porodici, poslu, cimerima, profesorima i o nama samima – i žene su eksperti u toj dobroj pripovjedačkoj tradiciji. Ja sam upravo zato željela da napišem knjigu, kako te divne i zabavne priče, koje smo mi kazivali svojim prijateljima i oni nama, ne bi bile izgubljene. Mislim da je ova knjiga korisna za mlade djevojke, ne zato što im skreće pažnju na određene tipove muškaraca i ponašanja, već zato što nastavlja tradiciju prenošenja priča, jer ispričati nekome priču znači i osjećati se bolje. Neka žena može imati užasno veče sa nekim glupakom, ali ako pročita ovu knjigu vidjeće da nije jedina na svijetu koja je imala grozan provod sa gospodinom Pogrešnim.

“Igre na neviđeno” čitaoce tjeraju na smijeh poput romana “Dnevnik Bridžit Džons” ili “Sex & Grad”. Koliko su pomenute vrste romana uticale na Vaše pisanje?

Te knjige su sigurno ostavile utisak ne mene, ali ja sam pokušala da pišem priče drugačijim glasom, upravo onako kako su mi razne žene saopštavale svoje utiske sa svojih sastanaka. Knjige “Dnevnik Bridžit Džons” i “Sex & Grad” pružaju veliko uživanje i zabavu, jer opisuju mnoge aspekte života žena, dok moja knjiga to nije mogla obuhvatiti. Pa čak i da su fikcija, ove knjige govore istinito o mogućim situacijama i bile su veoma značajne za mene. Željela sam da “Igre na neviđeno” zvuče iskreno kada su loši sastanci u pitanju.

Mogu li se loši sastanci shvatiti kao posljedica modernog načina života?

Žene su oduvijek odlazile na loše sastanke i dalje će ih biti u njihovom životu. Međutim, u našim modernim društvima žene manje rade da iznesu neke stvari koje bi na sastancima mogle da učine. Na primjer, u šezdesetim godinama prošlog vijeka žena je bila strpljivija sa muškarcem koji je na sastanku isuviše opsjednut sobom. Danas, kada žene primijete da je muškarac opsjednut sobom, tu se sastanak završava. Nije ni čudo što sa porastom on line servisa za sastanke i holivudskih filmova koji ilustruju “savršenu” romansu i ljubav, sve teže i teže pronalazimo uspješan sastanak. Online servisi vam omogućavaju da po želji odaberete muškarca na osnovu prihoda, visine, težine, hobija i sve se završava sa pokušajem ugovaranja sastanka. Na nesreću, to podrazumijeva da ne isprobavamo previše sa različitim tipovima ljudi. Tako da se često dešava da se žena zaljubi u muškarca u koga nikada nije očekivala da će joj se dopasti, a još manje da će se zaljubiti. Smatram da nam moderni sastanci uskraćuju puno različitih mogućnosti i da je to veoma loše.

Imate li savjet za idealan sastanak?

Imajte osjećaj za humor. To je sve što vam je potrebno za dobar sastanak. To može pomoći da loš sastanak učinite boljim, a da od dobrog napravite još bolji. Postoje i sigurne stvari koje mogu napraviti sastanak idealnim – dobro svjetlo, odlično vino, osjećaj za spontanost, osmijeh – ali najbolji je sastanak neočekivani i potrebna vam je jaka vjera u sebe i humor kako biste prihvatili neočekivano.

Zašto su u Vašoj knjizi izostale priče muškaraca?

Najprije sam imala poglavlje “Siroti muškarci” u kome su bile sve priče muškaraca. Ali, moj izdavač je uočio da je to neprirodno poglavlje, da odskače, jer muškarci na sastancima nemaju osjećaj za sitne detalje, kao što ga posjeduju žene. Na primjer, muškarac će vam jednostavno reći da je sastanak bio loš. Ako ga budete pritiskali da kaže detalje, on može reći da sastanak nije bio zabavan i da je bio vještački. A žena će u istoj situaciji upamtiti sve: “dahtao je kroz nos, smijao se svojim šalama, i uvijek je posmatrao svoj odraz na prozoru restorana”. Žene pamte sve te stvari, dok muškarci ne bilježe te detalje i to je teže. Puno toga nedostaje njihovim pričama.

Niko nije sto posto savršen

Vaša knjiga otkriva i drugu stranu ljudske prirode, zar ne?

Bilo mi je veoma važno da ova knjiga ne predstavi muškarce kao zle ili idiote. Žene prve priznaju kada su bile snuždene na sastanku i ja sam željela da budem sigurna da sam uključila priče u kojima su žene, a ne muškarci, razlog zašto je sastanak prošao mrzovoljno. Vidite da u knjizi ima i žena i muškaraca koji ponekad ne izgledaju savršeno i u tome je poenta – jer je na taj način knjiga istinita i poštena, jer dokazuje da nikada nijesmo sto posto savršeni.

Razgovor vodio Vujica OGNJENOVIĆ”