Vuk Stefanović Karadžić bio je reformator srpskog jezika, kolekcionar narodnog stvaralaštva, te je prikupljao po različitim krajevima pesme, priče i narodne umotvorine.
Pored Male prostonarodne slavenoserbske pjesnarice, objavljene 1814, Vuk je dosta kasnije objavio i četiri knjige Srpskih narodnih pjesama. Sve četiri knjige objavljene su u Beču, a prva knjiga, u kojoj se nalaze „različne ženske pjesme”, izašla je iz štampe 1841. godine.
Prema podeli Vuka Karadžića, svaka od ovih knjiga predstavlja različite pesme, one „muške” i one „ženske”. Ove „muške” su „junačke” i one se nalaze u drugoj, trećoj i četvrtoj knjizi Srpskih narodnih pjesama. Pod „ženskim pjesmama” Vuk je podrazumevao svatovske, obredne, ljubavne, uspavanke, zdravice i druge.
Srpske narodne pjesme, prva knjiga, sadrži najviše ljubavnih pesama. Pesme su različite dužine, neke imaju refrene, neke nemaju, već bi zbog broja slogova i dužine mogle čak i podsetiti na epske pesme. Obično je takav slučaj sa baladama, kao što je Hasanaginica, koja se nalazi u trećoj knjizi. Međutim, u ovu knjigu Vuk je ipak stavio baladu Smrt Omera i Merime, a nije u treću. Osim ove varijante, koja je najčešće i čitana, nalaze se i tri njene varijante. Vuk Karadžić je zapisao sledeće: „Ova pjesma i sve tri za njom idu među pjesme junačke, ili barem među one između ženskijeh i junačkijeh; ali ih ja zato ovdje mećem da bi se bolje vidjeti moglo ne samo kako su o jednoj stvari različne pjesme postale nego i kako se jedne pjesme po narodu različno pjevaju.” Kako je Vuk išao po narodu i slušao i zapisivao sve ono što bi moglo pomoći za bogaćenje i razvoj srpskog jezika i književnosti, jer je narodno stvaralaštvo dragoceno, tako je i pesmu Smrt Omera i Merime mogao čuti od više njih i na različitim prostorima. Iz fusnote koja se nalazi u knjizi, a odnosi se na ove četiri pesme saznajemo da je Smrt Omera i Merime prvi put čuo 1803. u Tršiću od jednog turskog Ciganina iz Bosne, a kasnije ju je slušao i od drugih ljudi. Tako je ostala zabeležena pesma Smrt Ivana i Jeline, pesma iz Dalmacije.
Mnoge pesme koje se nalaze u prvoj knjizi Srpskih narodnih pjesama su nam dobro poznate još iz ranih školskih dana. Naime, Nadžnjeva se momak i djevojka nalazi se u Čitankama, a ona pripada ciklusu Pjesama žetelačkih. Pesmu Vila zida grad znamo još odmalena, a ona pripada Pjesmama osobito mitologičkim. Neke od ovih pesama koje je Vuk sakupio iskoristili su naši popularni muzički izvođači da otpevaju. Naime, Riba i djevojka pripada ljubavnim pesmama, a stihove iz te pesme možemo čuti od Van Goga. Zdravko Čolić je otpevao pesmu Oj devojko, selen velen, Vuk ju je nazvao Momak opčinjen obrvama, čije stihove odlikuje kontrast, mada možemo reći i da uočavamo paradoks:
Oj devojko, selen velen,
ne uzvijaj obrvama,
ne zadaji jad momcima!
I meni si jad zadala:
konja vodim, peše odim;
čizme nosim, bos odim;
leba nosim, a gladan sam;
vodu gazim, a žedan sam.
Možemo čuti ispevanu i pesmu Djevojka prevarena na haljine:
Oj golube, moj golube,
ne padaj mi na maline!
Dok maline zrele budu,
i same će opadati,
kano suze nevjestine
u koje je hudo vojno,
hudo vojno i nevoljno.
Brojne pouke koje danas koristimo u govoru takođe su preuzete iz pesama koje čine prvu knjigu Srpskih narodnih pjesama: „Teško drugu bez druga i slavuju bez luga!” (Prirodna sloboda), „Bog ubio i stara i mlada ko rastavlja dva mila i draga!” (Smrt Ivana i Jeline), „Teško sestri bez brata, a bratu bez sestre” (ovako se zove pesma pod brojem 306) i tako dalje.
Podsećamo da se u okviru edicije Otrgnuto od zaborava nalaze i druge knjige koje su produkt narodnog stvaralaštva: Narodne šaljive priče i poslovice, Srpske narodne bajke i priče, Srpske narodne pripovijetke Vuka Stefanovića Karadžića, kao i mnoge druge. Svi naslovi dostupni su na sajtu Portalibrisa i moguća je onlajn kupovina knjiga.
Sva dela Vuka Stefanovića Karadžića koja je objavio Portalibris pogledajte OVDE.