Tasin dnevnik 2 predstavlja zapravo šestu i sedmu svesku, odnosno nastavak autobiografskih beležaka Tase Milenkovića, prvog srpskog učenog policajca. Izdavačka kuća Portalibris takođe je objavila i prvih pet svezaka (Tasin dnevnik). Tasin dnevnik tek poslednjih godina u javnosti izaziva više pažnje, iako je to jedno ne samo zanimljivo štivo nego i važno svedočanstvo o životu u Srbiji i njenoj prestonici u drugoj polovini 19. veka.
Tanasije Tasa Milenković, autor ovog vrednog dela, bio je policijski inspektor, zapravo, on je jedan od naših prvih školovanih policajaca i jedan od osnivača organizacije koja je prethodila Bezbednosno-informativnoj agenciji. Tasin dnevnik predstavlja mešavinu njegovih ličnih beležaka, opisa događaja iz policijske službe i, uopšte, života u onovremenoj Srbiji.
Tasa piše o svakodnevici Beograda, obezbeđujući nam autentičan uvid u političke, socijalne i kulturne prilike, što ga čini vrednim istorijskim prilogom. Međutim, on piše i o problemima sa kojima se susretao na profesionalnom planu, kao policajac, dajući nam, sa druge strane, i uvid u policijsku praksu tog vremena, kao i specifične postavke i primenu kriminologije.
U Tasinom dnevniku 2, odnosno u šestoj i sedmoj svesci, pišući o najpoznatijim i najozloglašenijim zločinima svog vremena, Tasa Milenković pravi svojevrsnu klasifikaciju zločina, govori o prirodi prestupa, njegovom obimu i rasprostranjenosti, posledicama, ali, još i važnije, o samim uzrocima koji dovode do zločina, njihovoj kontroli i prevenciji. Tasa nam opisuje različite prestupe, uglavnom one najozbiljnije, teške krađe i ubistva, ali i načine na koje ih je policija rešavala.
Najinteresantniji deo Tasinog dnevnika 2 možemo nazvati zapravo geneza kriminalca. Uzroke za kriminalna dela Tasa Milenković vidi isključivo u odgoju, odnosno socijalnim prilikama u kojima je počinilac odrastao, a ne u nekim naslednim, genetskim faktorima. Zbog toga Milenković i smatra da se pravilnim vaspitanjem u detinjstvu mogu sprečiti mnogi zločini. Ne krivi ovde Milenković samo porodicu nego i državu, koja mora više pažnje pokloniti deci i maloletnim licima koja žive u teškim materijalnim uslovima, ceo dan provode na ulici, a često su i iskorišćena od strane odraslih osoba. Milenković pokazuje posebno veliku empatiju prema onim prestupnicima koji su imali teško odrastanje, ali pokazuje i osećanje krivice, jer zna da je te prestupnike izneverilo društvo.
U Tasinom dnevniku 2 Milenković je pisao i kako je bila organizovana policija i sa kakvim se sve poteškoćama i izazovima suočavao. Naravno, autor svoje stavove iznosi sa velikom otvorenošću, ne krijući i ne ulepšavajući istinu, čak i kada govori o svojim pretpostavljenima ili onima na vlasti. Ponekad donosi i neverovatne priče kakva je ona o hapšenju ozloglašenih zlikovaca, braće Soldatovića, koja ovako počinje:
„Protivu razbojnika, dva brata Soldatovića, slata je oko Čačka vojska i žandarmerija. Potere je vodio pukovnik sa oficirima i polazak im je bio kao u formalan rat. Uza nj je išlo još dva-tri okružna načelnika, deset sreskih kapetana, puno pisara, kmetova, pandura, oružanih seljaka, itd. U poteri je bivalo do tri hiljade lica protivu – dvojice!”
Dakle, Tasin dnevnik 2 je veoma zanimljiva mešavina privatnih beležaka, događaja iz policijske službe i opisa života u Srbiji u drugoj polovni 19. veka.
Podsećamo da su u okviru edicije Otrgnuto od zaborava reizdati i druga manje poznata memoarska dela kao što su: Okupacija Dragiše Lapčevića, Moje uspomene Živojina Mišića, Pod okupacijom Borisava Stankovića, Dnevnik jednog dobrovoljca Pere Todorovića i mnoga druga.
Sva dela Tanasija Tase Milenkovića možete videti OVDE, a delo Tasin dnevnik 2 OVDE.