Skip to content Skip to sidebar Skip to footer
Ćir | Lat

Sa Orijenta i Dodiri Riste Ratkovića

Zbirka Sa Orijenta i Dodiri Riste Ratkovića predstavlja upadljiv primer pesničkog okretanja ka drugoj kulturi i ka egzotičnom svetu, što je tipično za avangardu, a u tom potezu se pesnik, kroz često hermetične slike i simbole produbljenog značenja, zapravo bavi aktuelnim pitanjima savremenog doba i duševnim nemirima čoveka u njemu. Uz to, Ratković upečatljivo prenosi atmosferu predela sa istoka.

Već prvom pesmom u zbirci Sa Orijenta i Dodiri Ratković iznosi priču o istočnjačkoj lepotici, koja je zamišljena kao prikaz neke vrste avanture putnika koji dobija zadatak od oca lepe Merime da je spase iz šaka opasnog sveta i njenog sopstvenog ludila.

Ali glavni junak ostaje samo posmatrač Merimine obesnosti, autodestrukcije, koja ipak odiše onim nama, zahvaljujući Bori Stankoviću, poznatim istočnjačkim (odnosno kod nas južnjačkim) dertom, neiskazive tuge zbog razočaranja životom, koja nema jasan i jednostavan uzrok, ali vodi čoveka u bolno bahatsko ludovanje i propast. Nemoguće je ne primetiti neku vrstu kontrasne paralele sa junakinjom naše tradicionalne epsko-lirke pesme Smrt Omera i Merime. Dok ta Merima strada zbog ljubavi kao žrtva, ova, Ratkovićeva, žrtvuje samu sebe, ali opet zbog neke boli, nekog užasa.

Risto Ratković kao da u zbirci Sa Orijenta i Dodiri ovde, ali i na drugim mestima izneverava očekivanja čitaoca i prikazuje sklop modernog čoveka, čija prepreka da bude srećan i miran nije u zabrani ljubavi, već u nekom čudnom osećanju da život nije ono što smo očekivali i da mu se zato treba osvetiti autodestrukcijom kroz besni hedonizam – kakav je, pošteno goovreći, i nama danas blizak i viđen.

Sličan momenat snoviđenja mrtve drage, kao i sliku prestanka rata pesnik koristi i u pesmi Dve zore, koja je relativno kratka, ali zauzima važno mesto u zbirci Sa Orijenta i Dodiri, jer prikazuje tipičnu autorovu sposobnost da spaja nespojive motive i detalje…

I dok u pesmama iz ciklusa Sa Orijenta ima neopipljivog, sanovitog, ipak dominira stvarni svet ili bar njegova interpretacija, dok u Dodirima Ratković više daje na volju svojoj potrebi da pređe granice stvarnog i mogućeg. I sam naslov upućuje na to da je u središtu tema dodira, kontakta, pa često i sa onostranim, ili bolje reći transcedentalnim. Zanimljivo je da se lirski subjekat na neki način razume sa utvarama, mrtvima koji ga pohode i sličnim prikazama – on sa njima saoseća, zna šta ih muči, neretko ćute zajedno ili se pogledaju.

Na taj način, avangardnim sredstvima, on izražava neku potrebu da se strah od smrti prevaziće. Ali svedoči, kao i u čitavoj zbirci Sa Orijenta i Dodiri, da oseća neku potpunu istinu o svetu i životu, veću od one koju smo slušali oduvek, koja je javna i koja nam pomaže da se u svetu snađemo, ali je sve to na neki način ispunjeno predrasudama i krivim postavkama, generalizacijama.

Dodiri predstavljaju neku vrstu egzistencijalističke poezije. Pišući svojim autentičnim stilom, Ratković se pre svega bavi „poniženima i uvređenima”, umornim radnicima, siromašnim porodicama, tragičnim životima nesrećne dece, stradalima. On zapravo postavlja pitanje smisla postojanja, mogućnosti pronalaženja utehe u ruganju smrti kroz sablasne aveti i pojave, predstavnike posmrtnog života, drugačijeg od onog koji hrišćanstvo opisuje.

Razočaranje u ovaj naš svet i nadu u to da će nastati neki lepši, drugačiji Risto Ratković često obrađuje u zbirci Sa orijenta i Dodiri, ali možda najkonkretnije u pesmi o pečalbi, koja je na neki način tradicionalni, staromodni motiv, ali ovde se oseća kontinuitet izvesnih ljudskih muka. One za modernog čoveka možda i nisu glad i odvojenost supružnika, ali Ratković iznosi univerzalnu čovekovu emociju, pišući iz perspektive žena koje čekaju muževe, koji su otišli na rad:

A one sanjaju da sela su njihova puna

mužjaka,

Da brige više oko hleba nema,

Na livadama da cveta i za njih stvarno

cveće,

Sanjaju kako priroda bi zaista bila divna.

 

Sanjaju da ljubav nije greh,

Da zemlja ne kune njihove radne ruke,

Da koze i krave svakome daju mleka,

I da na ognjištu obilno vatra cveta.

 

U okviru edicije Otrgnuto od zaborava Portalibris je izdao i pesme mnogih drugih pesnika među kojima su Mirko Korolija, Mita Popović, Milutin Ilić itd.

Sva dela Riste Ratkovića možete videti OVDE.

Knjigu Sa Orijenta i Dodiri možete kupiti OVDE.

Ostavite vaš komentar

0
    0
    Vaša korpa
    Vaša korpa je praznaVratite se u prodavnicu