Miloš Perović (1874–1918) bio je poznati srpski pesnik, pisac, filozof i dramaturg.
Rodio se 3. marta 1874. godine u Užicu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je prava na Velikoj školi, a kasnije je apsolvirao na Višoj školi za agrikulturu u Beču. Na kraju ga život vodi u Lajpcig, gde stiče zvanje profesora filozofije. Doktorirao je s tezom o pedagoškim pogledima Dositeja Obradovića, koja je na nemačkom jeziku objavljena u Beogradu, a na srpskom je objavljena u Užicu. Kao profesor Miloš Perović radio je u Čačku, Skoplju, Solunu.
Učestvovao je u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu. Odlikovan je ordenom za hrabrost nakon završetka Drugog balkanskog rata. Godine 1914. je ranjen u Podrinju, pa su mu nogu amputirali. Nosili su ga dok su se povlačili prema Peći, a onda su ga Austrijanci zarobili. Kao zarobljenik kasnije je prebačen u Francusku, a u Marseju je saznao da ima kamen u bubregu. Posle jedne od operacija nije se oporavio. Umro je u Parizu, u svojoj 44. godini.
Miloš Perović je bio istaknuti književnik. U svom kratkom životnom veku stigao je mnogo toga da napiše. Oprobao se u pisanju stihova još u srednjoškolskim danima, i pisao je pesme i u najtežim danima svog života – u zarobljeništvu. Iako je poeziju pisao mnogo, za života je objavio samo dve zbirke pesama. Bio je priznat kao pesnik, što potvrđuje činjenica da su ga mnogi kritičari podržali, a Bogdan Popović je Perovićevu pesmu Našto misao objavio u Antologiji novije srpske lirike. Pisao je ljubavnu, refleksivnu, patriotsku poeziju.
Pored poezije, bavio se i dramom. Razoreni dom, koju je potpisao pseudonimom Pijetro Kosorić, prva je drama Miloša Perovića i jedina napisana u prozi. Za života je objavio samo tragediju Karađorđe i komediju Ženomrzac. Karađorđe mu je nagrađen nagradom Srpske kraljevske akademije nauka 1907. godine. Autor je i istorijske drame u jednom činu Slepi Brankovići, u kojoj se govori o jednom od potresnih događaja iz srpske prošlosti – oslepljenju Grgura i Stefana, sinova despota Đurđa. Drama Kralj Stevan Tomašević smatra se najboljim njegovim ostvarenjem, a prikazuje pad Bosne i kratkotrajni period vladavine poslednjeg bosanskog kralja Stevana Tomaševića (1461–1463).
Miloš Perović takođe je pisao filozofske misli i aforizme, putopise i dnevnike. Sva njegova zaostavština čuva se u Istorijskom arhivu u Užicu.
Sva dela Miloša Perovića koja je Portalibris objavio možete videti OVDE.