Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Da li znate ko je Dragomir Brzak?

Dragomir Brzak (1851–1904)

Dragomir Brzak rođen je 21. februara 1851. godine u Beogradu. Bio je srpski književnik, prevodilac i pesnik, a iza njega je ostalo i nekoliko drama i veliki broj putopisa.

Porodica Brzak doseljava se iz Grčke tokom Prvog srpskog ustanka, 1805. godine. Posle propasti ustanka otac Dragomira Brzaka, Nikola Konstantinović Brzak, odlazi na hadžiluk u Jerusalim. Po završetku Drugog srpskog ustanka, knez Miloš Obrenović postavlja ga na mesto bazrđanbaše, starešine trgovaca i trgovinskog posrednika sa Austrijom, u Beogradu.

Dragomir Brzak završio je osnovnu školu i gimnaziju u Beogradu, da bi, završivši poštansko-telegrafski kurs u Beču, čitavog života bio poštanski činovnik, a za vreme srpsko-turskih ratova (1875–1878) bio je telegrafista Vrhovne komande srpske vojske. Književnim radom počeo je da se bavi 1872. godine i sarađujući sa gotovo šezdeset književnih listova, objavio je oko osamdeset pesama, uglavnom rodoljubivog karaktera (Sinđelićev grob, Tanasko Rajić, Hajduk Veljko). Od 1875. godine počinje da objavljuje pripovetke (Zulejka, Grešnik, Filozof), a inspirisan svojim putovanjima poštanskog službenika po Srbiji počinje da piše humorističke pripovetke i crtice (Strašna noć, Jedan žalostan randez-vuos, Sirota boginja Talija, Vlast sve može, U komisiji, Jedna idila, Na silu lekar, Prangija i Mezimče).

Dragomir Brzak bio je član umetničkog odbora Narodnog pozorišta, za koje je prevodio libreta opera i opereta (Gejša, Lutka, Karmen), a preveo je i Šekspirovu komediju San letnje noći. Na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu izvođeni su njegovi komadi Mika praktikant, Kolera, Palanačke novine, Milo za drago, Oluja i Kroz zid; zajedno sa srpskim piscem Jankom Veselinovićem napisao je pozorišne komade sa pevanjem Opklada i Đido, a sa Čiča Ilijom Stanojevićem za pozorišno izvođenje priredio je Ivkovu slavu Stevana Sremca.

Dragomir Brzak bio je član i sekretar Beogradskog pevačkog društva, za koje je pisao himne, prigodne i svečane pesme, slaveći poznate ličnosti i događaje srpske istorije. Zanimljivo je i da je priredio za horsko izvođenje prvu pesmu koja je pevana kao srpska himna – Oj Srbijo, mila mati.

Sa Avale na Bosfor je putopis Dragomira Brzaka nastao tokom putovanja Beogradskog pevačkog društva u Carigrad, u aprilu 1895. godine. Beogradsko pevačko društvo je prvo srpsko pevačko društvo, osnovano 14. januara 1853. godine. Dolaskom Stevana Mokranjca na mesto horovođe 1887. godine počinje procvat ovog značajnog društva, koje tokom narednih godina gostuje širom zemlje i inostranstva. Dragomir Brzak, kao bariton i sekretar Društva, imao je prilike da obiđe velike evropske gradove – Solun, Budimpeštu, Sofiju, Moskvu, Petrograd, Kijev, Drezden, Berlin, Lajpcig i druge. Putne beleške nastaju tokom turneje Beogradskog pevačkog društva u Sofiji, Carigradu i Plovdivu. Iako navodi sve koncerte, reakcije publika pred kojima su nastupali i postignute uspehe, veći deo ovog putopisa zapravo je zanimljiv turistički opis gradova i njihovih znamenitosti, osobito Carigrada, u kome Društvo i provodi najviše vremena. U prvom planu su impresije Dragomira Brzaka u susretu sa veličanstvenim kulturnim i istorijskim spomenicima. U ovom delu su sabrani podrobni opisi arhitekture i umetnosti, obogaćene istorijskim činjenicama i angedotama koje su date kroz vrlo ličan i prisan ton, često praćen direktnim obraćanjem čitaocima. Najveći književni domet Dragomir Brzak dostiže u delovima putopisa u kojima su znameniti događaji prošlosti dati iz perspektive svedoka – delovi u kojima se mešaju sadašnjost i prošlost. Istorijske činjenice dopunjavaju se poznatim mestima iz legendi, priča i dugih književnih dela, pa ovaj putopis postaje upečatljiv i primamljiv turistički vodič.

Pripadao je beogradskom boemskom krugu, gde je drugovao sa srpskim piscima Jankom Veselinovićem, Stevanom Sremcem, Milovanom Glišićem, Radojem Domanovićem i Nušićem. Bio je pravi kicoš i bečlijski dendi, upečatljivog izgleda, sa monoklom, štapom i šeširom.

Dragomir Brzak danas je uglavnom zanemaren i zaboravljen srpski književnik. Razlozi za to su delimično političke prirode: zbog prisnih odnosa sa Obrenovićima i angažovanih tekstova u korist kralja Aleksandra i Drage Mašin, pada u nemilost nakon smene dinastija. Jovan Skerlić negativno ocenjuje njegov književni i umetnički rad, i isključuje ga iz svoje Istorije srpske književnosti. Ova negativna ocena ostala je uticajna i do danas, pa delo Dragomira Brzaka nije dobilo nove proučavaoce i tumače, uprkos pozitivnoj kritici i podršci koju mu je pružio Bogdan Popović.

Dragomir Brzak umro je 4. marta 1904. godine, i njegova sabrana dela, iako planirana, nikada nisu objavljena, pa je njegovo književno delo ostalo rasuto po brojnim časopisima.

U okviru edicije Otrgnuto od zaborava Portalibris je reizdao putopis Dragomira Brzaka Sa Avale na Bosfor, ali i slična dela putopisnog karaktera takođe zaboravljenih autora, kao što su Milan Jovanović Morski (Tamo-amo po Istoku), Mihailo Petrović Alas (Jegulje), Ljubomir Nenadović (Pisma iz Italije, Pisma iz Nemačke).

Ostavite vaš komentar

Your subscription could not be saved. Please try again.
Uspešno ste se prijavili.
0
    0
    Vaša korpa
    Vaša korpa je praznaVratite se u prodavnicu