Skip to content Skip to sidebar Skip to footer
Ćir | Lat

Jaša Tomić: „Trulež”

Pred sam kraj srpskog realizma, a i kraj jednog stoleća, Jaša Tomić objavljuje svoj roman Trulež. Obrazovanje mladih u velikim evropskim metropolama postalo je manir i pravilo u tadašnjem buržujstvu. Mladi ljudi pod uticajem svojih roditelja, a pojedini i svojevoljno odlaze u evropska poznata učilišta i vaspitavališta da bi se kod kuće vratili kao ogledala kulture i emancipacije. Na takav korak opredeljuje se u romanu Trulež Petar, kasnije Kamenko, Urošev, koji nakon smrti svoje žene i sam šalje njihovo dete u vaspitalište u Beču. Za to vreme u Srbiji, u svojoj maloj palanci, Kamenko gradi svoj ugled i postaje član partije i njen glavni donator, baveći se raznim pravnim malverzacijama.

No, došao je i trenutak da se pokupe plodovi višegodišnjeg obrazovanja mlade Olge, trenutak povratka u otadžbinu, gde bi se sve njeno znanje i vaspitanje iskoristilo u centralnoj temi tadašnje srpske palanke – politici. Jaša Tomić u svom romanu Trulež sasvim u realističkom duhu oslikava tadašnju situaciju u Srbiji, tačnije u tipičnoj srpskoj palanci, gde se za vlast u duhu makijavelizma pojedinci bore ne bi li je po svaku cenu dobili i gospodarili sa njenog postolja. Realizam sa sobom nosi još jednu izuzetno bitnu odliku, koja se posebno ističe kod Radoja Domanovića i njegovih pripovedaka, ali prisutna je i kod ostalih srpskih realista, a to je satiričnost. Upravo ona izaziva utisak podsmeha kod čitaoca i umesto previše grubog izgleda stvarnosti daje sliku komedijaškog društva, u kome su predstavljeni uglavnom likovi na nižem podeoku moralne lestvice.

Kao Sofra Ignjatović u Rankovićevim Švindlerima, ili pak kao Jevrem Prokić u Nušićevom Narodnom poslaniku, Kamenko Urošev u Truleži bori se za vlast njegove stranke u tamošnjem srezu. Kako bi naslikao i što verodostojnije predstavio njegov karakter, za političkog oponenta Jaša Tomić mu dodeljuje upravo predstavnika iz obrazovanog sloja društva, koji svoju koru hleba zarađuje časnim i poštenim radom – palanačkog učitelja. No, na konstrukciju Kamenkovog karaktera jednako veliki udeo ima i oslikavanje karaktera njegove ćerke Olge, ogledala dobrote, neiskvarenosti i čednosti. Došavši iz tadašnjeg centra kulture i emancipacije, odakle je pokupila samo teorijsko znanje, koje treba primeniti, Olga u sudaru sa potpuno drugačijom sredinom shvata da je najvažnije ono što se nauči kroz život: sve što je u vaspitalištu naučila nije ništa spram onog što je čeka u životu i da je život zapravo jedno veliko bojno polje gde se ljudi na razne, časne i nečasne načine, bore za svoje ciljeve. Tomić se u romanu Trulež poziva na lokovsku teoriju empirizma, pokazujući nam da se sa životom upoznajemo tek onda kad počnemo da ga živimo.

Tako Jaša Tomić u romanu Trulež, poput svojih savremenika, a opet u svom maniru oslikava društvo palanačke i uglavnom duhovno zaparložene Srbije s kraja 19. veka.

 

Podsećamo da su u okviru edicije Otrgnuto od zaborava reizdati i drugi manje poznati romani srpskih pisaca kao što su: Borisav Stanković (Pevci, Gazda Mladen), Svetozar Ćorović (Stojan Mutikaša), Dragutin Ilić (Gospođa Marija, Sekund večnosti, Hadži Diša, Hadži Đera), Janko Veselinović (Junak naših dana, Borci, Seljanka, Hajduk Stanko) i mnogi drugi.

Sva dela Jaše Tomića možete pronaći OVDE.

Ostavite vaš komentar

0
    0
    Vaša korpa
    Vaša korpa je praznaVratite se u prodavnicu