Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraida (1828) prvi je roman Jovana Sterije Popovića, koji je napisao kada je imao samo dvadeset i dve godine.
Sentimentalni ljubavni viteški roman ima svoje korene u srednjevekovnoj književnosti, a kod nas je bio veoma popularan u prvoj polovini 19. veka. Najuticajniji pisac ovog žanra, Milovan Vidaković (Usamljeni junoša, 1810, Velimir i Bosiljka, 1811, Ljubomir u Jelisijumu, 1814, 1817, 1823), bio je i Sterijin uzor kada je Boj na Kosovu u pitanju.
Radnja romana Boj na Kosovu odigrava se neposredno pre tog istorijskog događaja i prati neostvarivu ljubav između srpskog junaka Milana Toplice i mavarske princeze Zoraide. Njihove zemlje, njihove porodice i prijatelji, pa samim tim i oni sami, naći će se na suprotnim stranama u jednom ratnom sukobu, a kako ih razdvajaju i vera i kultura, njihova ljubav je unapred osuđena na propast.
Ljubavni viteški roman pripoveda o herojskim podvizima mladih plemića i njihovim idealnim gospama, u njima su vrhovna načela ljubav i viteška čast, a radnja se vrlo često smešta u daleke, egzotične predele. Glavni junak je vitez koji se pridržava strogih moralnih načela, on je hrabar, pravedan, veran svom gospodaru i svojoj domovini, štit slabijima i nemoćnima.
Iako je glavni junak Milan Toplica, roman Boj na Kosovu obiluje digresijama, izdvojenim epizodama koje govore i o drugim junacima i njihovim avanturama, Kosančić Ivanu, Milošu Obiliću ili bratu plemenite Zoraide, velikom heroju Almanzoru. Svi oni imaju svoje verne ljube, koje će često morati da spasavaju od opasnih napasnika, razbojnika ili gusara, jer im to ne nalaže samo ljubav već i viteški kodeks i čast.
Takođe, ovi junaci će svesno prolaziti kroz niz ispita kako bi dokazali svoju čast i dostojnost svojim gospama ili svojim gospodarima. Međutim, veoma čest je i sukob između ljubavi i dužnosti, što imamo i u Sterijinom romanu, jer Milan Toplica ne može ostati veran i svojoj zaručnici i svome gospodaru, rat je neminovan i on će morati da izabere stranu.
Popularnost viteških ili uopšte avanturističkih romana leži u činjenici da oni drže čitaoca u neizvesnosti i iščekivanju. Junak se često nalazi u životnoj opasnosti i čitalac se uvek pita hoće li junak preživeti, odnosno kako će se izvući iz opasne situacije. Sa druge strane, kao i Boj na Kosovu i mnogi drugi viteški romani su bazirani na istorijskim ili legendarnim likovima (na primer, legende o kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola), tako da to što znamo rasplet, nikako ne umanjuje napetost koji u čitaocu nastaje dok čita viteške romane.
Razlog za to verovatno leži u činjenici da su viteški romani prepuni potpuno nepredvidivih obrta i da veoma često uspešno rešavanje jednog problema samo dovodi do još veće komplikacije. Imajući u vidu tragičnu sudbinu Ismaila i Zore, junaka Boja na Kosovu, ne možemo reći ni da viteški romani imaju srećan završetak, niti da junaci ne mogu da poginu. Svi junaci ovog Sterijinog romana na njegovom kraju su mrtvi.
Ono što je glavna mana viteških romana, Vidakovićevih pa i ovog Sterijinog, je potpuna odvojenost od realnosti života, barem je to bila osnovna zamerka Vuka Karadžića. On kritikuje jezik kojim su pisani, veštačku tvorevinu u potpunosti odvojenu od svakodnevnog života, radnju koja je nerealna, pa i donekle fantastična, i likove koji stalno ispoljavaju preuveličane patetične emocije. Vuk je kritikovao sve što nije bilo u skladu sa srpskom tradicijom i blisko narodu. Kasnije u toku svog života i sam Sterija je osudio ovaj svoj prvi roman kao preterano plačevan i fantastičan, čak je i napisao svojevrsnu parodiju viteških romana pod nazivom Roman bez romana. Vuk je tražio od književnosti svojevrsni utilitarizam, Vidaković i Sterija su u svojim viteškim romanima elemente književnog dela podlagali samoj logici tog dela, a ne spoljnim i neknjiževnim zahtevima.
Podsećamo da su u okviru edicije Otrgnuto od zaborava reizdati i drugi manje poznati srpski kriminalistički romani kao što su: Nevidbog Rista Ratkovića, Car Dušan u Dubrovniku Vida Vuletića Vukasovića, Vagon druge klase dnevnog putničkog voza Niš–Beograd Todora LJ. Popovića i mnoge druge.
Sva dela Jovana Sterije Popovića možete videti OVDE, a roman Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraida OVDE.