Nagrađena priča na konkursu (Ne)stvarno i (ne)zaboravljeno: priče iz srpske prošlosti
Rastislava Šejić
Zvezdanov konjanik
Ja sam nahod. Našli su me pred manastirskim vratima u korpi. Odneli igumanu i on me odgojio. Sve što znam od njega mi je. Naučio me da gajim manastirski vinograd. Da pravim vino da bude za pričešće, krv Isusova. Opismenio me. Kaligraf sam. Prepisujem svete knjige iz goleme manastirske biblioteke. Sve pamtim, svaku reč koju napišem.
Od detinjstva padam u zanos i gubim se. Obuzme me slabost. Iguman mi je rekao da sam zdrav. To je božji dar. Obeležen sam. Sam naš car ima iste trenutke. Vizije ga vode u pobede. Pre nesvestice imam vizije. Prikazuje mi se i čudo i zlo koje se negde dešava. Tako su mnoge spasili dok je bio živ iguman i tumačio moje snove. On mi je verovao. Znao je da ne lažem i ne izmišljam. Kad je bio bolestan, govorio sam mu iz glave svete spise. Tako je usred svete molitve ispustio dušu i otišao bogu na istinu. Nije dao da se odvojim od njega.
Sada sam sâm. Moja sabraća misle da sam jurodiv. Klone me se. Njima ne govorim šta vidim u snu i pre napada. Iguman mi je još davno dodelio najmanju kamenu keliju, u kojoj noću mogu da klečim i molim se dok me san ne ophrva. Molim se svom igumanu, mali sam ja da me Bog čuje i da ga uznemiravam svojom malenkošću. Nekada sam sanjao rajske doline, neku beskonačnu svetlost koja me umirivala. Sada me progone teški snovi. Svetovi se sudaraju, bitke se teške vode. Moje muke su samo za mene.
Sve češće izvan manastirskih zidina čuje se topot konjskih kopita. Car skuplja vojske. Sprema se da oslobodi carski grad, dragulj među gradovima, u kome su naše najveće svetinje. Kad bi tu stolovao, bili bismo najveći i nepobedivi. A meni u san krenu da dolazi strašna neman iskolačenih zlih krvavih očiju, nakostrešenih čekinja, oštrih zuba i kandži. Svake noći je sve bliže. Nije mi do mene, ali mi govori strašne reči. Kao da me iskušava. Zloduh ponavlja da će naš car stradati, da su oko njega prodane duše, spremne da ga otruju. Strašno nas kune, kaže jezik će vam se ugasiti.
Pre nekog vremena su nam poharali zlotvori pola vinograda. Radim da spasem šta se dâ, ali mala je moja moć. Onda je opet jedne noći neko pokrao našu stoku. Nije bilo moje da je čuvam. Znači, nije zlo od mene. Šta ako nam neko spali biblioteku? Malo je moje pamćenje, a velike su reči zapisane. Neman mi je sve bliže u snu, kao i pre nego me ophrva ono moje. Nešto se sprema. Nešto će mi se desiti. Jedne noći, kada je kandžama i zubima to krenulo prema meni, gazeći po spaljenim i pocepanim starostavnim knjigama, zasjala je bela svetlost i pojavio se mač. Bio sam spasen.
Oko manastira je šuma, gusta stoletna. Moj iguman mi nikada nije dao da u nju zabasam. Bojao se da me samog ne spopadne moja boljka. Da me zveri bespomoćnog ne rastrgnu. Sada se ne plašim. Ne može biti gore. Odlučujem se već danima da se u šumu odmetnem. Sada prepisujem žitije sveca koji je živeo manastirski mirno i zaštićeno, i onda se otisnuo u svet i postao sveti ratnik. Samo o tome mislim ovih dana. Dok obnavljam vinograd, dok prepisujem, ne mislim da sam caru od pomoći. Nije ovo vreme kada se tihovanjem može Nečastivi pobediti. Znam da su moji snovi od sotone, nije nada mnom božji anđeo. Treba da krenem, drugi putevi su za mene.
U manastirskim štalama ima konja. Išao sam da vidim. Niko me nije zaustavio. Od svih se odvajao Zvezdan, poludivlji ždrebac sa zvezdom na čelu. O njemu su mi pričali da nikad nije dao da ga upregnu. Meni nikada nisu dali da priđem konjima. Nema moga igumana da drži red i spreči lenčarenje koje je Bogu nemilo. Znam sa životinjama. Valjda me bolje osete od moje manastirske braće, kojima nisam mio. Stao sam pred Zvezdana i on je pognuo glavu. Nije mi se opirao. Ruku mi je liznuo. Očešao se glavom o moje rame. Njega ću sutra da zajašem i u šumu da pođem. Sa tih strana se čuje sve jači topot kopita i zveckanje oružja.
Otkako sam doneo odluku, više ne sanjam ništa. Samo je noćas u snu stao pred mene moj iguman i prekrstio me. Pomolio sam mu se i duša mi se smirila. Imam njegov blagoslov. U cik zore sam ušao u crkvu i pomolio se. Osedlao sam Zvezdana. Nikada to nisam ranije radio, ali nešto je vodilo moje ruke. Znao sam sve što treba da uradim. Zajahao sam. Konj je zanjištao, činilo mi se da me veselo poneo. Ušli smo u šumu galopom. Nekada sam bio plašljiv, sada sam spreman za svaki izazov. Da mi je soko sleteo na rame, ne bih se iznenadio. Pred nama je bio krčen put. Konj je znao gde treba da me odvede.
Zašumeo je potok pred nama. Sišao sam sa konja da se vode napijemo i odmorimo. Nisam znao gde sam i gde ću se obresti, ali ne vraćam se manastiru. Vinograd će i neko drugi da obrezuje, knjiga sam dovoljno prepisao i ne bih mogao da gledam da ih neko spaljuje. Moje je da, ako je do mene nevolja, odem što dalje. Nisu me uzalud tamo zlobivo gledali i rugali mi se kada se maknem. Sve ja čujem. Sve više verujem svome igumanu kada me tešio da sam izabran.
Odjednom neobičan zrak svetlosti zasja snažno kroz krošnje na potok. Kao da se voda utiša. Osetio sam da je to taj trenutak kada će se sve promeniti. Zagazih u ledeni bistri potok. Pod zrakom se presijavao blistavi mač. Isti takav mi se i u snu kao spas prikazao, s krstom urezanim na jabuci rukohvata. Digao sam ga uvis, kako sam video u iluminacijama da sveti ratnici rade. Bio je lak za moju ruku. Kao da je za mene skovan. Ko zna kako bih prošao u manastiru da nisam bio među njima i najviši i najjači. Nisam svoju snagu koristio, ali su morali od nje da zaziru. Nije moje više da se obeznanjujem u noćnim molitvama klečeći na hladnom kamenu, došao je trenutak da ponesem mač i budem caru na usluzi. Daleko je i moćan je naš car i ne zna za mene, ali će mu moja vera i snaga, kad zatreba, biti pri ruci.
Zajahah Zvezdana, i on krenu sam. Nisam znao gde me nosi, ali sam znao da je put prav i meni predodređen. Nismo nailazili na zveri. Konj bi ponekada zanjištao i čulo se lomljenje granja, ali niko nije izlazio. Zvezdan ima moć da ih rastera. Možda bi nas i mač spasao, ko zna, nije trebalo. Dva dana smo se probijali kroz šumu, tolika je bila. Teren se menjao, penjali smo se i silazili. Spavali kraj potoka, jeli na šta naiđemo. Onda se počela pojavljivati sunčeva svetlost, drveće se proređivalo. Izašli smo na čistinu cvetne livade bez kraja. Ispred nas je prolazila grupa konjanika. Nisam se prepao. Video sam da imaju iste mačeve kao moj. Primili su me da jašem sa njima. Oni u oklopima, a ja u kaluđerskoj rizi. Jahali smo tako da su me smestili među sebe da me zaštite, ako bude potrebe.
Na kraju dana smo zapalili logorsku vatru i spremili se za spavanje. Ulovili su divljač i pekli na žaru. Nisam se osećao suvišnim među njima. Nikad me neko tako prijateljski nije prihvatio. Rekao sam za svoju slabost i njima to nije smetalo. Ispričao sam im svoje snove i kako sam do mača došao. I oni su imali slične snove koji su ih pozvali da krenu na put, u boj. Bili su plemići, neki su i porodice, decu svoju ostavili. Niko nije zažalio, niti se pokajao. Ovaj put je dužnost koja im se čudom ukazala. Ne bi bili časni da su našli izgovor i sakrili se iza neke lične nevolje. Ja sam im odsada duhovnik. Pomolili smo se za buduće poduhvate, od Boga nam date.
Čuo se konjski topot, zveckanje oružja. Sve smo bliže bojnom polju. Ne znamo koja neprijateljska sila nas čeka, ali smo potpuno spremni da pred nju stanemo i ne uzmaknemo. Pričao sam im šta mi je Nečastivi u snu strašno za cara rekao. To ih je još više razgnevilo. Ne znamo gde nam je car sada, ali izborićemo se da dođemo do njega i zaštitimo ga od svih zala. Bez njega nam nema mira, slave i veličine. Mi smo mu verna odbrana i ako pred nas stane bez blistave krune i žezla. Što moćnija bude naša carevina, to ćemo svi biti sigurniji i slavniji. To će moja manastirska biblioteka biti sigurnija. Za to se boriti mora.
Tako sam svojoj novoj braći držao govore, ja, prepisivač svetih knjiga i nahod u svetu. Jedino mi je tuga što moj iguman ne može sada da me vidi. Ne treba mi ohrabrenje. Osećam da ga je Svevišnji primio u svoje svete redove i da on odozgo vidi sve. Biće nam u pomoći kad zatreba, a ja njegov ponos.
Sve nagrađene priče objavljene su u knjizi (Ne)stvarno i (ne)zaboravljeno: priče iz srpske prošlosti.